Nedavno me je kolega pitao da li se mogu sjetiti nekog prometaša koji je umro, a koji je bio vrhunski pa da svojem udruženju da ime po njemu. Razmišljajući tako došao sam samo do dva imena, ali oba su živa, i tek u budućnosti će se vidjeti kakav njihov značaj bio za željeznice.
Paralelno s tim sa sinom sam ponavljao povijest za 7. razred osnovne škole. Trenutno uče o Austro-Ugarskoj nagodbi i Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi. Vrlo važno i zanimljivo poglavlje u našoj povijesti. Tada nije bilo lako živjeti jer su mađari veliki dio novca izvlačili iz Hrvatske te usporavali gospodarski rast ali isto tako obrazovanje i kulturu. Željeznica je također bila od velikog značaja u to doba. Mađari su preko željeznicu uvodili mađarski jezik, a posebno mi je pozornost privukla činjenica kako su tarifnom politikom usmjeravali prijevoze na mađarske koridore ta na taj način zaobilazili pruge u Hrvatskoj. Ništa drugačije nije bilo ni prije 10, 20 pa i više godina. Ništa drugačije nije ni danas. Samo je zanimljivo kako autorica udžbenika iz povijesti to zna,a većina onih koji se pozivaju na koridorske pravce i tranzite prijevoze i dan danas to ne znaju. Već godinama nam je glavna strategija međunarodni pravci i tranziti prijevozi, a rezultati izostaju. I nitko ne primjećuje da nas je na taj način najlakše ucjenjivati cijena prijevoza.
Isto tako, nitko ne primjećuje koliko su propisi važni, a koliko su ih prije bili važni.
Isto tako, može se zaključiti da naše današnje okruženje prvenstveno gleda svoj interes u Hrvatskoj, kao što je to bilo i u to teško doba. Oni koji se vežu uz velike željeznice trenutno bolje prolaze, a oni koje drži ponos polako nestaju. Oni mudri, ne znam koliko takvih…
Velika razlika tog doba i danas su studenti. Tako se grupa studenata odlučila na prosvjede i zapalila mađarsku zastavu na dan otvaranja Hrvatskog narodnog kazališta. Naglašavali su da nisu protiv mađarskog naroda samo protiv mađarizacije Hrvatske. Većina ih je bila nakon toga više mjeseci po zatvorima te su izbačeni sa sveučilišta. Među njima je bio i mladi Stjepan Radić koji je nagovarao te protestante da nastave studije na drugim europskim sveučilištima. Danas nemamo studenata koji bi se borili za bolje sutra i protiv lošeg današnjeg stanja.
Bilo bi tako lijepo da se pojavi Stjepan Radić i zaposli na željeznici. Ne samo da bi s ponosom kolegi s početka posta rekao kako imao vrhunskog željezničara, već bi imali željezničara s vizijom i hrabrošću.
izvor: Art of Railways