Delegacija Europske Unije u Republici Hrvatskoj
Paul Vandoren
šef Delegacije Europske unije u RH
Poštovani,
Europska povelja socijalne pravde, brojne povelje Ujedinjenih naroda, Deklaracija o ljudskim pravima, pa i sam Ustav RH…. su dokumenti kojima je čovjek pokušavao i pokušava izgraditi bolje odnose među ljudima, bolji svijet. No stvarnost nam često ne dozvoljava i priječi nas u ostvarivanju dobrih namjera. Krize, ratovi, pad BDP-a, rast nezaposlenih, dugovi… su ona realnost koja stoji između nas i dobrih namjera.
Kolege u Sindikatu infrastrukture HŽ-a i Sindikatu željezničara Hrvatske napisali su korektan tekst o socijalnim pravima koji nažalost ima jedan nedostatak: prikazuje samo jednu stranu medalje. Onu o pravima.
Nažalost, postoji i druga strana medalje: audiatur et alter pars, uvijek moramo saslušati i drugu stranu. Mi u SPVH-u svjesni smo situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, dobro razumijemo što se u HŽ Infrastrukturi događa i nastojimo se u ovim bremenitim vremenima aktivno uključiti u procese koji će nam danas sutra donijeti boljitak. Moramo biti svjesni da naše parcijalne, privatne interese moramo podrediti interesima društva, interesima sustava. Politika „baš me briga za druge” i za sustav neće nam dati dobre rezultate.
Pokušat ćemo ukazati i na drugu stranu medalje onu na koju kolege iz sindikata očito nisu obratili pažnju.
I./ Ako želimo govoriti o nekom sustavu i događajima unutar sustava onda moramo dobro poznavati sam sustav i imati jasan pregled cjeline sustava i glavnih procesa koji se odvijaju.
Da ukratko rezimiramo što se to zapravo u prometnom sustavu događa:
- Činjenica je da je u proteklim desetljećima cijeli javni sektor a unutar njega i prometni sustav i posebno željeznica aberirao te imamo stanje kakvo imamo.
- Dva su osnovna razloga aberacije javnog sektora, pa tako i željeznice:
- pomiješane uloge države i tržišta i
- nedostatak ekonomskih kriterija u poslovanju javnog sektora.
- To znači da u HŽ-u treba jasno razdvojiti poslovanje na tržištu (operatere) i poslovanje koje ostaje u javnom sektoru (upravitelj mreže, konkretno HŽ Infrastruktura).
- Prvi korak ovog procesa je ukidanje Holdinga u kojem su bili “pomiješani lončići”, poslovanje na tržištu je pomiješano sa poslovanjem za državu.
- Onaj dio prometnog sustava koji ide na tržište su prvenstveno operateri i oni će morati proći proces konkurentnosti – osposobljavanje za poslovanje na tržištu.
- Onaj dio prometnog sustava koji ostaje pod skutom države (prvenstveno upravitelji mreže) morat će poslovati temeljem ekonomskih kriterija. – postati efikasni.
- Procesi osposobljavanja konkurentnosti i efikasnosti su ekonomski procesi i ti procesi nisu nimalo nježni. Pritom se ako imamo u vidu aberirane sustave to odnosi prvenstveno na višak zaposlenih koji su rezultat višegodišnjeg stihijskog zapošljavanja bez uvažavanja potreba poslovnih procesa (samog sustava).
- Ova dva ključna procesa Ministarstvo je uspješno započelo i realno je za očekivati da će se dovršiti u slijedećih 4-5 godina.
- Slijedeći problem prometnog sustava su mreže. I tu je kod HŽ-a taj problem najuočljiviji. Rebis studija EU (problem kopnenih mreža prometa u Hrvatskoj) je jasno definirala ovaj problem i moramo biti svjesni da taj problem zahtijeva velika sredstva, kvalitetan kadar za realizaciju i naravno vrijeme.
- Treći problem je uspostavljanje upravljačko – kontrolnih mehanizama u cijeli sustav. To je zapravo “kičma” sustava a počinje sa definiranjem društvenih interesa koji su osnovica za određivanje uloge samog sustava (razumijevanje ovog problema zahtijeva detaljniju stručnu elaboraciju).
Eto, u kratkim crtama to je “druga strana medalje”. Poznavanje ove druge strane medalje zahtijeva stručna, profesionalna znanja koja su preduvjet razumijevanja samog sustava.
II./ Realizacija društvenih i privatnih interesa unutar sustava.
Svaki čovjek, svaki pojedinac ima legitimno pravo da artikulira i realizira svoje interese u okvirima dogovorenih pravila ponašanja – legislative. Pritom pojedinac dio interesa ostvaruje sam, dio unutar uže grupe ili kolektiva a dio na nivou društva. Osnovni cilj je privatne interese pojedinca ili interesnih grupa uklopiti u društvene interese. U društvu se ne smije dozvoliti da pojedinac ili neka grupa svoje interese realizira na račun drugih pojedinaca ili pak čitavog društva.
Društvo, društveni sustavi pa tako i željeznički sustav su zapravo zbir interesa: društvenih, kolektivnih i privatnih koji su u konstantnom natjecanju i pokušajima dominacije.
Društveni interes je interes cjeline, interes cijelog sustava, konkretno osnovni društveni interes kada je riječ o HŽ-u je efikasan sustav.
Privatni i kolektivni interesi (interesi grupa) su parcijalni interesi i u pravilu ih društveni interes ne zanima. Zapravo ga nisu ni svjesni jer naprosto nemaju sposobnost sagledavanja cjeline sustava.Zato parcijalne interese moramo svesti u okvire društvenih interesa.
Dakle u sustavu imamo slijedeće stanje po pitanju interesa:
- Imamo društvene interese, interese cijelog sustava (moramo ih jasno detektirati)
- imamo parcijalne interese (privatne) koji su u funkciji društvenih interesa (interesa sustava)
- Imamo parcijalne interese koji se žele realizirati mimo društvenih interesa.
Kolege iz Sindikata infrastrukture HŽ-a i Sindikata željezničara Hrvatske očito nemaju u vidu društvene interese i očito ih „boli patka” za budućnost hrvatskih željeznica i Infrastrukture. Nisu svjesni da svoje privatne interese moraju podrediti interesima društva i da politika “baš me briga za druge” i baš me briga za HŽ infrastrukturu ne daje lijepu sliku budućnosti. Razumijemo da kolege nemaju osjećaja za društvene vrijednosti i društvenu etiku i nadamo se da će promijeniti mišljenje.
Daj meni moje a poslije mene potop – želimo li takvu politiku?