Milanovićevoj Vladi je trebalo dugo da se snađe. Kao da su se vrtili u kružnom toku neodlučni kojim putem krenuti. Odabrali su jednosmjernu ulicu, odlučivši se za rezove i uštede na materijalnim pravima radnika koji će kratkoročno pridonijeti uravnoteženju prihoda i rashoda državne blagajne, a dugoročno dodatno upropastiti ono što nam je ostalo od gospodarstva. U međuvremenu je zanemaren čitav jedan segment strukturnih problema države: ni riječi o eventualnom olakšanju pristupa novih investicija našem birokratskim preprekama opterećenom tržištu, ni riječi o racionalizaciji birokracije, niti jedna značajnija investicija. Naravno, propaganda Vlade pobrinula se da mediji o tome šute, čak i u slučaju da netko o tome govori.
U izvedbi Vladine politike ključna je uloga prepuštena tvorcima javnog mnijenja koji su prosječnom Hrvatu sindikate i kolektivne ugovore učinili nepoželjnijima od upale pluća. Pa i sam ministar Mrsić, liječnik po struci, kolektivne je ugovore po učinku usporedio sa rakom. U takvoj atmosferi vladajućima nije bio problem razinu suradnje sa sindikatima svesti ispod razine svojih prethodnika: prije smo upopunjavali formu, sada je i forma u pitanju. Izglednim donošenjem Zakona o reprezentativnosti stvorit će se preduvjeti za dodatno rastakanje sindikalnog pokreta i posljedičnog slabljenja pregovaračkog položaja radničke strane. Iz primjera pregovora sa javnim službama vidljivo je koliko je medijska hajka na kolektivne ugovore uspjela ojačati Vladin položaj čak i prije primjene novih pravila reprezentativnosti za kolektivne pregovore. Možemo se samo pitati što će uslijediti nakon njihova stupanja na snagu.
U ovom trenutku rijetki su spremni kritizirati Vladine rezove. Iz javnoga života vidimo da posljedice kritika vlasti nisu nimalo motivirajuće. Bivša ministrica Holy i njezin pomoćnik iskusili su takve posljedice iako su bili dio pozicije, Rohatinski je letio, Ribiću su preko noći izmislili bankrot, mljekare potrpali u marice, a bračke klesare umirili desantom. Istodobno svjedočimo poražavajućim statistikama koje nas iz mjeseca u mjesec upozoravaju na negativne trendove u gospodarstvu. Pritom je u posljednje vrijeme osobito izražen pad potrošnje kućanstava, što je izravna posljedica pada zaposlenosti a pogotovo drastičnog pada kupovne moći zaposlenih. Iako će nam u tom pogledu turistička sezona nasreću onemogućiti praćenje realnih trendova, očekujemo da će jesen donijeti nove šokove. Toga je svjestan i Čačić koji je brže-bolje preinačio svoje obećanje s prvotnog da će sam otići ako se ekonomski pokazatelji ne promijene nabolje do rujna, na naknadno da si ipak daje fore do ožujka 2013. godine. Ako krenemo od pretpostavke da su političari ljudi skloni nerealnim obećanjima, ne smiješi nam se lijepa budućnost.
Sve ovdje navedeno navodi nas na zaključak da je ona ulica u koju je Milanovićev autobus skrenuo sa kružnog toka ne samo jednosmjerna, nego i slijepa. Proračunski rezovi sami za sebe nisu i ne mogu biti uspjeh, a pogotovo oni koji generiraju negativne trendove u gospodarstvu.
Stoga pozivamo sve u Hrvatskoj koji misle drugačije od Vladinih ideologa da budu glasniji i uporniji u konstruktivnim kritikama politike za koju držimo da će nas dovesti do eskalacije krize gospodarstva i društva uopće.
HRVATSKA UDRUGA SINDIKATA