Slavko Linić je i prije 12 godina želio biti ministar financija. U sadašnjoj fotelji ministra financija osjeća se još bolje nego prije 12 godina. Kaže da čvrsto spava, jer ima jasan plan, da se dobro slaže s Čačićem, jer zna da njihovi sukobi, kad ih ima, dovode do dobrih rješenja. Nema više nekih političkih ambicija, ali itekako grize na ministarski posao, spremanje podnijeti i kritike i napade, boriti se za svoj program i u Vladi i pred javnošću. Vrlo izravno progovorio je u tjedniku Forum. Ističemo dio u kojem govori o željeznici.
HŽ na ime presude duguje radnicima 150 milijuna kuna.
Linić: To je problem tvrtke, to ne ide iz proračuna.
Ali tvrtka je vaša.
Linić: Do sada vlada nije povlačila određene poteze pa su sindikati zaključivali svakakve ugovore. Obveze će se platiti iz tvrtke, a ako me pitate da li će zbog toga više ljudi na ulicu, moj odgovor je da.
Ministar Komadina kaže da će 5000 ljudi u HŽ-u ostati bez posla.
Linić: Najmanje toliko.
Vrlo ste samouvjereni, ali za svaku Vladu je vrlo opasno kada proizvodi ljude bez posla.
Linić: Odgovor je vrlo jednostavan. Može li Hrvatska naprijed ako na teret privrede živi enormni broj ljudi koji je neracionalno zaposlen u javnom sektoru i u javnim poduzećima. U našem prvom mandatu je bilo veoma neuspješnih 25 trgovačkih društava. Kad smo odlazili imali su 14 milijardi kuna vlastitih sredstva, ali bila je provedena restrukturacija. Sada ponovo imamo tvrtke koje ne investiraju, te nemaju vlastitih sredstava i moramo ponovo učiniti da te tvrtke budu aktivne. Jer država je proteklih osam godina vodila neku kvazi socijalnu politiku. Zaposliti čovjeka da ne radi ništa nije politika zapošljavanja.
cijeli intervju objavljen je u tjedniku Forum, 17. veljače 2012.
Razgovarala Jasmina Popović
fotografije Jurica Galoić/Pixsell
ODMAH NA PRVU
Uz proračun se opet pojavila sintagma socijalni i razvojni, iako upravo to izaziva najviše negodovanja? Nikako ga ne bih nazvao tako, iako je bitka za razvoj u njemu naznačena, a i oko tog razvoja je puno prijepora. Vlada je jasno rekla da želi rast od 0,8 posto, a to ne temeljimo na investicijama realnog sektora ili privatnih poduzetnika, nego na rastu ulaganja u krupnu infrastrukturu, na državne investicije. U tom dijelu ocjenjujemo daje proračun razvojan, jer se radi o bitci za radno mjesto u krupnoj infrastrukturi, energetici i prometu.
Što su te krupne investicije?
Prije svega radi se o HEP prijenosu, koji mora prestati biti kočnica za investicije u obnovljive izvore energije. Hrvatska nema ni vjetroelektrane, ni solarne izvore, veliki problem su i elektrane na biomasu, a sve zato što HEP ne može preuzeti proizvedenu električnu energiju zbog zastarjele mreže koja ne može primiti novu proizvodnju kilovata. Tome treba stati na kraj. HEP prijenos će ove godine moći modernizirati tu mrežu, podići njezine kapacitete i bit će partner otvaranju investicija u obnovljive izvore. Ostaje jednim dijelom problem i HEP distribucija, jer treba otkloniti nedostatke po gradovima i općinama koje imaju problem s isporukom kupcima. Ove godine može krenuti i investicija Plomin II, jer su svi dokumenti pripremljeni. Bitno je da odaberemo partnera, a s obzirom na dobro iskustvo s njemačkim RWE ne vidim problema da se krene. Tu je i infrastruktura na željeznici, u proračunu su osigurana sredstva. Ostaje pitanje ulaganja u putnički promet, a znamo da Gredelj i Končar jedva čekaju da krenu s ugovaranjem, samo moramo pronaći kredite. Taj dio nema veze s proračunom, to ide direktno iz tvrtke. Sve te investicije mogu krenuti.
I to je sve: energetika i promet?
Idu i projekti koji su pokriveni EIB-ovim kreditima, škole i vrtići, nešto slično načinu na koji je Mađarska to koristila. Tu je i dio komunalnih infrastruktura, a računamo i na investicije u turizmu, jer ako želimo veći priljev od turizma, moramo ojačati sezonske kapacitete. Sa svim tim ukupnu razinu investicija možemo podići za oko osam milijardi, ali neće sve biti na državi. Ako riješimo dalekovod, u ovoj godini će se krenuti s tri, četiri vjetroelektrane ili nekim solarnim kapacitetima.
Koliko je to novih radnih mjesta?
Budimo iskreni, na toj razini je mali broj radnih mjesta, ali kada počnemo govoriti o naredne dvije godine, kada krene izgradnja i modernizacije TE i HE, neke nove mogućnosti proizvodnje električne energije u nekim novim pogonima, onda je to kompletno zapošljavanje građevinske struke, vraćanje na posao onih koji su vezani za građevinarstvo, onih izgubljenih sto tisuća radnih mjesta. To je u stvari bitka za radna mjesta tih ljudi. I zato su te investicije toliko bitne. Da ne govorim sada o potpunoj modernizaciji dviju rafinerija, o ultimativnom zahtjevu Vlade da INA ove godine počne uređivati 400-500 benzinskih crpki, a uređenje svake je pola do milijun eura, pa izračunajte koliko je to tvrtki za opremanje, za građevinu, koliko će ljudi biti angažirano na tim poslovima.
Ina je ostvarila visoku dobit pa je malo dovodite u red?
INA mora investirati. Treba opet otvoriti istražne bušotine plina u Jadranu. Bivša Vlada je u najmanju ruku čudnom odlukom oduzela INA-i raspis koncesija preko noći, a MOL, odnosno INA su spavali i ništa nisu ulagali. To je ponašanje koje moramo promijeniti. Zato smo i donijeli zakone koji jasno pokazuju: ako ulažete imamo razumijevanja, ako ne ulažete uzimamo 12 posto poreza na dividendu. I tu nema milosti. Mislim da je to jasna poruka: tko će se s nama boriti za radnika i radno mjesto imat će poticaj u proračunu i poreznoj politici, a tko neće taj će platiti. i: HUP je rekao da je smanjenje rashoda nedovoljno, Rohatinski nije zadovoljan, opozicija tvrdi da ste vrlo neambiciozni s proračunom. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Mi smo uštedjeli oko četiri milijarde. ti Prilično kukavički. Sjećamo se da je guverner Rohatinski tražio devet, obećavali ste pet-šest, završilo je na 3,4 milijardi. Koji put javnost ne razumije cifre koje se govore. Kada je Rohatinski govorio o devet milijardi on je razmišljao o inflaciji od 2,5 posto. Na ukupne rashode od 118 ili 120 milijardi 2,5 posto iznosi skoro tri milijarde kuna. U tom slučaju te tri milijarde i naših četiri milijarde ušteda iznosi već sedam milijardi. Nismo mi daleko jedni od drugih u svojim procjenama, ali ono važno je da smo mi ostvarili četiri milijarde neto ušteda koje imaju direktni utjecaj na deficit. Pri čemu smo najteži dio uštede ostvarili na plaćama , subvencijama (1,2 mlrd), rashodima (300 milijuna) i nekim drugim izdvajanjima poput zdravstva (600 milijuna). To su četiri milijarde neto. Netko to može nazvati neambicioznim i razočaravajućim, ali zajedno s uračunatom inflacijom to je sedam milijardi. Da smo bili bezobrazni bilo bi i više, ali umanjili smo na najtežim stavkama što pokazuje vrlo jasnu orijentaciju. S druge strane, svi polako zaboravljamo da nas je Zakon o fiskalnoj odgovornosti obvezao da smanjimo deficit jedan posto, a mi smo ga smanjili za 1,4 posto. To se sada zaboravlja, a svi su govorili da to nećemo moći ostvariti.
Ključno je pitanje možete li to doista realizirati, odnosno kada će rebalans?
Da, bit ćemo u stanju to realizirati i svaki ministar zna da mu je to zadatak. Bit će žestoke kontrole, rezanje od 4 milijarde je težak posao, ali to će biti ostvareno. I ako se rebalans i pojavi, pojavit će se zbog povećanog prihoda, jer koliko god smo žestoko rezali, toliko smo i vrlo konzervativno planirali prihode. Sada znamo da će dio povećanja biti jer ćemo 600 milijuna kuna više povući iz europskih fondova pa ćemo to i potrošiti. To ne utječe na deficit hrvatske države, a ujedno je i teška obveza za ministre jer moraju povući, a moraju i potrošiti taj novac. Dakle, prihodi i rast po osnovi europske komponente su realni. Nerealno bi bilo ocjenjivati da nismo u stanju realizirati toliko iz EU fondova, to ne bi bilo dobro. Dakle povećanje prihoda od još 800 milijuna kuna možemo nazvati konzervativnim. Jedino, ako ostvarimo povećanje investicija i animiramo gospodarstvo, ako zamijenimo uvoz konkurentnošću možemo očekivati nešto veće prihode. A i tada će to povećanje prihoda ići na smanjenje deficita. Mi smo prezadužena zemlje, rejting nam je nizak, preveliku kamatu plaćamo, dakle veći prihodi nam ne daju pravo na veću potrošnju, već na smanjenje deficita. f: Velika je zamjerka na prodaju Croatia osiguranja i HPB-a. Znam, to nam svi pokušavaju osporiti, ali te dvije milijarde, koliko planiramo dobiti, za toliko će smanjiti zaduženje. S jedne strane slušamo prigovore da se više ne smijemo zaduživati, a kada kažem da ćemo se za toliko manje zadužiti krenu kritike da prodajemo obiteljsko srebro. Ova vlada ocjenjuje da može ostvariti dobre prihode po osnovu prodaje CO i HPB-a i s tim omogućiti jačanje tih subjekata. U CO mislimo zadržati kontrolni paket od 25 posto plus jedan, a u HPB ćemo, kroz poštu, indirektno kontrolirati.
Priča je da ste vi bili za žešće rezove, ali da su se neki ministri bili protiv i da ste se pokorili?
To nisu točne priče. Za ozbiljnije rezove trebate mijenjati postojeće ugovore, neovisno jesu li to kolektivni ugovori ili ugovori u prostornom dijelu. Treba prvo to odraditi, odustati od nekih projekata, pa će biti i daljnjih rezova. Ovo je početak smanjenja ukupnih rashoda i vlada će to morati raditi i 2013. i 2014. godine jer se cijelo vrijeme mora voditi bitka za još niži deficit, za deficit kojeg ćemo moći financirati, a neće nas ugrožavati kamatama. Dakle, čeka nas daljnje smanjenje rashoda. Rashodi u ovom mandatu neće moći rasti nego će se iz godine u godinu smanjivati. To je posao koji neće biti lak, koji će tražiti korekcije mnogih ugovora, a to znači da je pred svakim od nas puno posla.
Guverner Rohatinski je pustio 700 milijuna eura, navodno zato jer nemate ni za tekuće troškove.
Ne, punjenje proračuna ide uobičajeno za prvi kvartal. Vrlo sam zadovoljan da HNB, Vlada i poslovne banke mogu sjesti zajedno i dogovoriti se. U ovom trenutku problem je tečaj zbog nedostatka deviza. Po prvi puta radimo dobar posao, jer ga radimo zajedno. Ministarstvo financija izdaje domaće obveznice u valuti da bi guverner takve obveznice priznao u deviznu rezervu. Samim tim naše poslovne banke mogu napokon povući dio deviznih sredstava, koja su vani ukamaćena uz 0,02 posto, dakle nemaju kamate. Ovako će biti vraćene u Hrvatsku, imat će nešto bolju kamatu, banke će nešto više zaraditi i bit će deviza na domaćem tržištu. Tako ostvarujemo priljev od 700 milijuna eura na svom deviznom tržištu, što će pomoći likvidnosti i stabilizaciji tečaja. Očito, ipak se može monetarna i fiskalna vlast zajedno s poslovnim sektorom ozbiljno udružiti i napraviti koristan posao. Mi ćemo ovu likvidnost iskoristiti za plaćanje dogovora iz prošle godine, većinu do kraja trećeg mjeseca. Tako ćemo i više od milijarde obveze prema poticajima moći vrlo brzo platiti i riješiti ono što bi se inače cijelu godinu razvlačilo.
Planirate li road show s prodajom obveznica?
Razmišljamo i o tome. U planu je izdavanje 750 milijuna do milijarde eura obveznica i na vanjskom tržištu, vjerojatno u prvoj polovici četvrtog mjeseca.
Fitch je bio, Moodvs tek treba doći. Što će biti s rejtingom?
Potezi koje je Vlada napravila su ocijenjeni dobrodošlima u svim razgovorima koje smo imali s MMF-om, Svjetskom bankom i Standard&Poor. Svi nam daju pozitivnu ocjenu oko prijedloga proračuna, ali u Hrvatskoj je problem nelikvidnost, teška kriza, nedostatan izvoz. Na rejting ne utječe samo naš proračun, iako polazim od toga da će se pokušaji Vlade da se nosi s krizom, da se bori kroz promjenu poreznih zakona za konkurentnost Hrvatske pozitivno ocijeni. No, kakva će biti konačna ocjena ne znam. Morat ćemo pričekati.
Vjerujete li vi doista u povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Znamo u kakvom je stanju i kakvi su kriteriji?
Uvjeren sam da će promjena porezne politike i smanjenje mnogih nameta na gospodarstvo promijeniti njegovu snagu. Najveći problem je unutarnja nelikvidnost, jer ona jako utječe na povećanje rashoda i to čini gospodarstvo nekonkurentnim. Zato će rješavanje te nelikvidnosti biti cijelu ovu godinu okosnica reforme u gospodarstvu i država će se aktivno uključiti u problem nelikvidnosti svakog pravnog subjekta.
Rješavali ste isti problem i 2000. godine. U čemu se razlikuju tadašnja i današnja unutarnja nelikvidnost?
Ako se prisjetimo perioda od 2000.- do 2003., model rješavanja je bila država sama, bila je jedan od najvećih dužnika, a s druge strane su potraživanja države bila dovoljna da to probamo sami riješiti. Sada model ide drukčije: država je jedan od dužnika, ali nije najveći, i, država je jedan od vjerovnika, ali tu je i financijski sektor kao vjerovnik. Model rješavanja je teži, potreban je dogovor dužnika s vjerovnicima. Mi smo sebe odmaknuli, stavili smo se na čelo svih tih nagodbi. I šaljemo vrlo jasnu poruku: ako nema rješenja između dužnika i vjerovnika tada slijedi čišćenje, stečajevi, likvidacija.
Je li država spremna otpisati svoja potraživanja?
Sve je u funkciji bitke za radno mjesto. Nama nije okosnica naplatiti potraživanje, već sačuvati radno mjesto i želimo se uvjeriti da postoji budućnost za tu tvrtku. Evo, zadnjih para dana, kada bih se odmaknuo do proračuna, bavio sam se tvrtkama Duhan Slatina, Gaj, Dalmacijavino… Sve smo to bili riješili u našem prvom mandatu, a bivša vlada je opet podržavila neuspješne, nije ih čistila, ušla je u vlasništvo. To su sve ludosti. Mi sirio 2002. ili 2003. radnicima Duhana Slatina po jednu kunu prodali poduzeće, otpisali sva svoja potraživanja, da bi vlast nakon nas ponovo ušla u vlasništvo i ponovo neuspješna tvrtka živi na proračunu. To nismo prihvatili ni 2000., a nećemo ni sada. Sada bismo trebali plakati nad sudbinom Vjesnika, neuspješne tvrtke, s lošim menadžmentom, koja nema proizvod, ima samo uspomene. Mi stariji znamo što je bio VUS, ali to je povijesna činjenica i lijepa uspomena. Ovi koji su njime sada upravljali uništili su ga, a ako nemate proizvod, nemate ni kupca. Bit će takvih slučajeva puno, napraviti iznimku kod jednih znači nemati prava primijeniti tu mjeru kod drugih. Spašavati radno mjesto – da, podržavati nesposobnost i neuspješnost parazitiranjem na proračunu -ne.
Koliko ćete nas Vi zadužiti?
Treba nam 21 milijarda kuna, od čega 9,9 milijarda deficit ove godine i 12 milijarda su obveze po ranijim dospijećima. Mi ćemo 21 milijardu umanjiti za dvije po osnovu privatizacije pa ovogodišnje zaduženje ide na 19 milijardi. Ili, bolje rečeno, sve obveze refinanciramo, a zadužujemo se za novih 9,9 milijarda.
Pod kojim uvjetima?
Vidjet ćemo. Na domaćem tržištu prolazimo s kamatom koja se kreće oko pet posto, a na inozemnom tržištu cijena se kreće između sedam i osam posto.
Banke su se jednoglasno suprotstavile vašoj ideji da kontroliraju uplatu doprinosa.
To će biti dio zakonskog paketa uz proračun i u onom dijelu gdje banke to ne mogu, radit će Fina. Vratit ćemo se na rane devedesete kada su ljudi s plahtama dolazili u Finu da bi mogli isplatiti plaću. Važno je shvatiti da ogroman broj radnika nema plaćene doprinose. Možda netko sada o tome ne razmišlja, ali to ugrožava mirovine, ugrožava starost i država tako nešto ne smije dopustiti. I do mene su stigle rasprave o tome što kompjutor može ili ne može. Zamislite velikog problema jer se moraju mijenjati programi zbog obračuna većeg PDV-a. A ja vas pitam pravi li netko problema oko promjena programa za manje plaće? To nitko ne spominje, iako će se isto mijenjati program. A ne spominju, jer im ide u korist. Ponekad se, nažalost, važne stvari svode na raspravu o tehničkim sitnicama. No sve će biti provedeno. Kontrola naplate doprinosa ide sigurno.
Vlada je odrezala svima. Čega se odriče Vlada, kako će ona biti efikasnija i manje skupa?
O da, i tu je velik posao, pred nama. Analizira se svaki ugovor o najmu, prostori s visokim najamninama užurbano se pripremaju za povrat vlasnicima, radi se na racionalnijem organiziranju, prebacivanju na što manji broj adresa, prebacivanje imovine iz AUDI-ja u naše vlasništvo gdje će onda te zgrade sa sitnim preuređenjima služiti za ministarstva. Osim toga, kompletno se mijenja odnos prema uslugama koje koristimo. Bolje da vam ne govorim koje sukobe imamo vezano uz automatsku obradu podataka, softverske programe, sve su to nenormalne svote, neke čudne usluge, gdje je sat običnog održavanja bio sedam-osam tisuća kuna. Svi ugovori su na analizi i sve su to razlozi da se sada i u državnoj upravi bori sa svaku kunu i traži pravdanje svakog izdatka. : Zašto ne želite reći što ste zatekli? Nikada sebi neću dozvoliti da se spustim na razinu svog prethodnika, ministra Šukera, koji je uvijek tražio krivicu u nekom drugom. Zatekli smo ogroman dio neplaćenih računa iz prethodne godine, ali na to smo računali, to će biti plaćeno ove godine. Riznica i način plaćanja je jedan od urednijih dijelova i tu profesionalni kadar, zajedno s bivšom Vladom, zaslužuju sva priznanja. Kosturi su drugdje. Bila je na snazi, recimo, zabranu zapošljavanja pa su uzimali ljude na ugovore o djelu. Sada smo mi ti koji tim ljudima, bez obzira što su dobro radili i što su možda bolji od stalno zaposlenih, moramo reći da više nisu potrebni. A to nije nimalo lako, to je vrlo teško i neugodno. Ili, na primjer, poticaji koje je ta ista Vlada davala željeznici, ali nisu išli na obnovu pruga i vlakova, već za plaće ljudi koji nemaju što tražiti u željeznici, koji su već morali biti na tržištu, jer sam ja kao predsjednik NO izdvojio 15-ak trgovačkih društava, koja nisu važna za željezničko poslovanje i koji su morah naći svoj prostor. Ali ne, oni su i dalje bili balast proračuna. Tako da je to opet novi posao za nas, nova ružna obveza. Mi ćemo dati novac HŽ-u, ali samo za projekte vezane uz željeznicu, a ne za socijalni program. Za mene i jest problem što potičemo jedan hektar, jednu kravu, par maslina. To nisu poticaji. Rezultat tih poticaja je neobrađeno zemljište i sve veći uvoz hrane. To su stvari koje moramo odraditi, to su reforme i to moramo promijeniti već u ovoj godini.
Što ćete privatizirati osim CO i HPB?
Državni ured za upravljanje državnom imovinom, koji je formiran umjesto AUDI-ja, treba svu imovinu staviti u funkciju gospodarstva, popisati je i procijeniti. I tada ćemo se boriti za sposobnu vladu koja tu imovinu može staviti u funkciju, zato što je pronašla nekog sposobnog investitora. U drugom dijelu privatizacije, sve manje pakete treba prepustiti financijskom tržištu, otvoriti ponovo trgovanje, podići burzu. Uvjeren sam da će niz promjena u tom dijelu pokazati da znamo biti odgovorni prema svojim obvezama, ali i da se ne bojimo privatizacije. Vlasnički će biti zaštićene samo vode, jezera, obale mora, šume. Ponovo razmišljamo i da čuvamo poljoprivredno zemljište i da ga ne prodajemo, već da ga eventualno dajemo u koncesije. Od tvrtki u privatizaciju neće ići monopolne djelatnosti: prijevoz nafte, plina, transport struje, vode. To su strateški monopoli. Za sve ostalo ne vidim problem da uz dobre ugovore nađemo partnere i da na neki način tražimo odgovorne vlasnike i investitore. Svaka ta djelatnost treba dodatna ulaganja, modernizaciju, a novaca za to nema jer imamo veliki deficit.
Dojam je da ova Vlada na ruku ide kapitalu, a ne građanima.
Mi napokon imamo hrabrosti mijenjati porezne zakone, a ta promjena je suštinska. Oporezujemo potrošnju, a smanjujemo rashode privredi. To su uštede koje daju konkurentnost. Sindikati komentiraju: nas opterećujete, a u isto vrijeme pogodujete debeloj guski. No nije baš tako. Mi poručujemo: reinvestirajte, otvarajte radna mjesta, ulazite u rizike, nosite se s odgovornošću za posao. Ako to ne želite, onda isplatite dividendu, ali uz 12 posto poreza. Oporezujemo svako izvlačenje novca. Je li to pogodovanje bogatima? Mislim da nije. Mi samo pogodujemo onima koji žele uložiti u radno mjesto, u bitku za privatne investicije.
Ljudi polaze od iskustva. Bogati se uvijek na neki način izvuku i postanu još bogatiji.
Ne bih se složio s vama. Platit će 12 posto na sve prihode od dividende iznad 12 tisuća, što nije mali porez, jer ga do jučer nije bilo. A najsiromašnijima smo podigli neoporezivi dio, uveli među stopu za dio namirnica. Nešto veće oporezivanje smo uveli za one kategorije koje plaćaju 40 posto. I napali one koji još jedva da se mogu nazvati srednjim slojem.
Mogu prihvatiti kritiku da smo išli na teret srednjeg sloja, ali ne u korist bogatih.
Dijelu umirovljenika je dodatak na mirovinu pripisan u mirovinu i sada će plaćati porez. To imamo i plus i minus. Umirovljenicima smo podigli neoporezivi dio da bismo ublažili veća porezna davanja. No da je ostao dodatak mimo mirovine Vlada je mogla u nekoj situaciji donijeti odluku: ove godine nema tog dodatka, jer nema novaca. A kada ga uvučete u mirovinu onda nju ne možete smanjiti. Dakle, jedan plus i nešto minusa.
Kada će početi otkazi?
U mom ministarstvu smo već počeli zatvarati ugovore koji se ne odnose na redovni radni odnos, a tako će ići u drugim ministarstvima.
HŽ na ime presude duguje radnicima 150 milijuna kuna.
To je problem tvrtke, to ne ide iz proračuna.
Ali tvrtka je vaša.
Do sada vlada nije povlačila određene poteze pa su sindikati zaključivali svakakve ugovore. Obveze će se platiti iz tvrtke, a ako me pitate da li će zbog toga više ljudi na ulicu, moj odgovor je da.
Ministar Komadina kaže da će 5000 ljudi u HŽ-u ostati bez posla.
Najmanje toliko.
Vrlo ste samouvjereni, ali za svaku Vladu je vrlo opasno kada proizvodi ljude bez posla.
Odgovor je vrlo jednostavan. Može li Hrvatska naprijed ako na teret privrede živi enormni broj ljudi koji je neracionalno zaposlen u javnom sektoru i u javnim poduzećima. U našem prvom mandatu je bilo veoma neuspješnih 25 trgovačkih društava. Kad smo odlazili imali su 14 milijardi kuna vlastitih sredstva, ali bila je provedena restrukturacija. Sada ponovo imamo tvrtke koje ne investiraju, te nemaju vlastitih sredstava i moramo ponovo učiniti da te tvrtke budu aktivne. Jer država je proteklih osam godina vodila neku kvazi socijalnu politiku. Zaposliti čovjeka da ne radi ništa nije politika zapošljavanja.
Otkuda očekujete strane investicije?
Najviše bi ih moglo biti u energetici. Uvoz struje prošle godine je bio 65 posto. Je li trebalo biti toliko?
U redu, bila je suša, ali jesmo li sve te vode mogli zadržati? Jesmo. Zašto nemamo akumulacijskih jezera? Tko je kriv za to? HEP. Novaca u HEP-u više nema, a kroz javno privatno partnerstvo trebamo modernizirati HE s masu novih akumulacijskih jezera, koja će čuvati vode. Trebamo ljude koji će znati kako podignuti našu neovisnost u energetici.
Kako god okrenemo ispada da ste sve karte bacili na energetiku. Razmišljate li o privlačenju investitora druge vrste?
Prošla Vlada je tu posve zakazala. Razmišljamo i o tome. Ali to otvara priču o porezu na imovinu. Kod takvih investitora je problem rascjepkanost imovine, ja bih rekao namjerno izbjegavanje administracije da sredi zemljišne knjige, a ako to nije sređeno, onda nema ni dozvola. Uza svu našu dobru volju pitanje je možemo li pružiti preduvjete. S druge strane, negdje imate transparentno vlasništvo, ali imate vlasnika koji se bori da njegovo zemljište uđe u prostorni plan i čeka da se obogati na prodaji imovine. Nitko od nas nema ništa protiv, ali nitko razuman neće doći tamo gdje kvadratni metar košta 800 eura. Sustav poreza ove godine mora biti napravljen tako da ne optereti onoga tko radi i gradi, ali i da optereti onoga tko svoju imovinu upotrebljava za spekulativne poslove. To su hrvatske specifičnosti. Mentalitet nećemo lako promijeniti, ali možemo ga jakom poreznom politikom usmjeriti da imamo što više zemlje i prostora u funkciji onih koji žele raditi, a ne špekulirati.
Ljuti li vas kada se priča o porezu na imovinu prepozna jedino kroz oporezivanja vikendica?
Ne ljuti me, jer to imam i u svojoj obitelji. To je nešto što mogu razumjeti, jer svatko gleda porez sa svog aspekta, a posao je vlade da gleda cjelinu. Valjda je jasno da u Hrvatskoj imamo ogromnu imovinu izvan funkcije, to je nešto što u Europi i svijetu ne postoji. Nikome nećemo dirati imovinu, ali moramo shvatiti da bogatstvo nije više po prihodima, nego po imovini.
Je li bogat onaj tko ima stan i vikendicu?
Jest, a to što ima male prihode i ne može je održavati tjerat će ga da počne razmišljati što s njom. Danas je ne može ni prodati. Moramo shvatiti da imati dva stana, a reći da si siromašan jer ti je prihod od mirovine 1400 kuna, ne stoji. Imovina mora donositi prihode. To je ogromna reforma i morat ćemo u svojim glavama nešto mijenjati. Uvijek će biti nekih otpora, ali Vlada je zadužena za opću ekonomiju.