Kao što je to poznato i već pomalo zaboravljeno, ne tako davno privremeno je zbog lošeg stanja kolosijeka zatvorena pruge Sirač – Pčelić. Na isti način zatvorena je i pruga od Pleternice do Našica. Putnici se na tim dionicama prevoze autobusima, a željezničari čekaju bolje dane i „fućkaju“ autobusima za polazak. Obje spomenute pruge zanimljive su na svoj način, a pošto trajno neku prugu može zatvoriti hrvatski Sabor, jasno je kako se „privremeno“ može otezati u nedogledi kako je to nečiji potencijalni interes.
Scenariji „privremenog“ ukidanja prometa slični su više-manje u svim takvim situacijama. Dakle najprije brzina vožnje putničkih vlakova „padne“ na 30 km/h s tendencijom daljnjeg smanjivanja zbog lošeg stanja kolosijeka. Vozni red se podesi tako da učenici možda i mogu u školu, ali za nazad kući je malo teže. Nakon toga krene se s pripremom kroz medije o tome kako je pruga u lošem stanju, a uz to još i bez putnika pa „operater“ nema interesa održavati promet. Naravno, onda se pojavi kalkulacija troškova bilo remonta pruge, bilo subvencije prijevoza na toj relaciji. I od toga lokalne zajednice jako zaboli glava jer ispada da bi remont desetak kilometara pruge i vožnju par vlakova trebali platiti s puno nula, bilo u kunama ili u eurima.
Takav scenarij vidjeli smo kod pruge Golubovec – Varaždin. Ta je pruga obnovljena i danas se njome voze putnici. Pruga Vinkovci – Osijek u ratu je uništena. Zahvaljujući peticiji raspisanoj u Slavoniji, ta je pruga najprije razminirana (što je koštalo) i kasnije obnovljena. Putnika ima i danas nitko neće reći kako je obnova prometa na toj pruzi promašena investicija premda je dio stručnjaka na željeznici govorio kako se radi o nepotrebnom trošenju novca.
Trenutno se u opasnosti od „privremenog“ ukidanja prometa nalazi pruga Požega – Velika. Brzina vožnje (30 km/h) uskoro će se smanjiti zbog dugogodišnjeg neulaganja u tu prugu. Kada se u požeškom bazenu razgovara o toj pruzi svi ističu kako uopće ne bi bilo problema pridobiti putnike, tim više što su cijene autobusnog prijevoza sve više i više. No treba obnoviti prugu i na logičnim mjestima izgraditi kakvo stajalište. Kada se govori o stajalištu tu se misli na skromni peron s nadstrešnicom koji ne bi trebao previše koštati.
Pruga Banova Jaruga – Pčelić povezuje X. koridor s podravskom magistralom. Ono što se čini gotovo nevjerojatnim je činjenica kako je promet na toj pruzi prekinut u Siraču, desetak kilometara ispred Daruvara, turističkog mjesta sa oko 14 000 stanovnika. Dakle može se do Lipika i Pakraca, ali do Daruvara samo autobusom. To nema logike.
Dobro, netko će reći ne može se tjerati prijevoznika da vozi ako nema interesa. No pitanje je koliko zapravo košta taj interes. Da li trošak popravka pruge u koju odavno ništa nije uloženo i njeno dovođenje u ne više od pristojnog stanja doista košta onoliko koliko se to prikazuje javnosti. Istovremeno lokalna zajednica pokazuje interes za ponovnim pokretanjem prometa i zašto se netko od naših „managera“ ne uputi i razgovara s predstavnicima lokalnih vlasti. Rješenje bi se vjerujem našlo i bilo bi u obostranom interesu. No brojke trebaju biti realne. Kako zapravo protumačiti podatak da danas nema niti jednog lokalnog puntičkog vlaka od Knina do Ogulina, a pruga je obnovljena. Usporedbe radi u bivšoj državi vozila su tri lokalna putnička vlaka.
Koliko su zapravo naši „manageri“ uvjerljivi? Evo postavimo jednostavno pitanje. Poznato je kako je u posljednjih pet, šest godina na željeznicu pristigao priličan broj rukovodećeg kadra i pitanje glasi koliko su se puta ti ljudi vozili vlakom, bilo poslovno, bilo kada vikendom idu svojim kućama?