Što je to poslovni proces? Čovjek je djelatno biće, djeluje u određenom pravcu i na određeni način s ciljem da ostvari određenu korist. Pri tom ima i nekakve troškove. I to je taj cost – benefit odnos. To je suština ekonomije.
Dakle, poslovnim procesima djelujemo sami ili više pojedinaca u određenom pravcu i na određeni način (u skladu točno definiranih pravila – normi) kako bi nešto napravili – ostvarili korist. Pri tom koristimo alate, a pomažu nam i strojevi (dakle energija). Kako poslovnih procesa u svakom poslovnom sustavu ima mnogo, u povezivanju, praćenju i upravljanju poslovnim procesima pomažu nam informacijski sustavi. Čovjek sam više ne može kontrolirti složene poslovne procese.
Zamislimo jedan aerodrom sa tisućama aviona koje bi morao kontrolirati čovjek. To je naprosto nemoguće. Dakle, danas čovjeku u djelovanju – poslu pomažu alati, strojevi i informacijske tehnologije. Povezivanje poslovnih procesa nazivamo organizacijom.
A sada malo jednostavnije. Danas su poslovni procesi praktički „konfekcionirani“. Točno su definirani u skladu tehnoloških zahtjeva i „izbalansirani“ su cost-benefiti. Točno se zna što i kako treba nešto raditi. To je najuočljivije u poljoprivredi. Točno su definirane površine poljoprivrednog zemljišta za određenu kulturu, navodnjavanje, gnojivo, strojevi… očekivani prinosi. Ista stvar je u trgovini: prodajna površina, broj zaposlenih po prometu…
Svjetska banka upozorava HŽ Infru na te „parametre efikasnosti“ – pridržavanjem kojih bi se i u HŽ-u poslovni procesi približili standardima EU.
Zapamtite dobro, nisu potrebni nikakvi „konzultanti“, veliki projekti, privatizacije, restrukturiranja…i nekakve tajne „formule“ efikasnosti. Sve je otkriveno, zapisano.
Pogledajmo što možemo. HŽ Infra uvodi SAP, sustav koji se koristi u Njemačkoj. Možemo li i mi koristiti uspješno SAP? Možemo li proizvesti litru mlijeka kao što je proizvodi EU? Možemo li imati administraciju kakvu ima Zapad? Može li HŽ Infra raditi kao njemačke željeznice?
Naravno da ne može. Barem ne preko noći. Poslovni procesi odvijaju se na mreži koja je u Hrvatskoj potkapacitirana i loše održavana, poslovni procesi su tehnološki zaostali (stanje opreme, vlakova…) poslovni procesi nisu definirani, nisu informacijski povezani, organizacija je manjkava, imamo problem kadrova, ne planira se…
Ali najveći je problem što se mi uopće ne bavimo poslovnim procesima. Nas čak ne zanimaju ni parametri efikasnosti koji nam kažu koliko odstupamo po efikasnosti od EU.
Samo nas zanimaju financijski izvještaji, koliko smo para potrošili i koliko još možemo „spiskati“. Kako radimo – kakvi su nam poslovni procesi? Baš nas briga! Dok možemo nešto prodati i dignuti kredit neka traje, finche dura non paura.
Parametri efikasnosti pokazuju kako napredujemo. Koliko smo iz godine u godinu bolji – ili lošiji i što trebamo ispraviti. Mi se čak ne trudimo doznati kako radimo. Baš nas briga. Imamo kredite, a može se još ponešto i prodati. Glavno da imamo božićnicu.
Nitko nas ne može platiti koliko malo možemo raditi. Sjećamo li se te naše „ mudrosti“?