Mržnja je, da se poslužim definicijom sa interneta, jak osjećaj antipatije (odbojnosti). Temelji se na svojstvu intenzivnih negativnih osjećaja i općenito se smatra da je mržnja najjači oblik odbojnosti. Uzroci mržnje mogu biti sebičnost, zavist, povreda osobe, ljubomora, neuzvraćena ljubav.
Ukoliko nam je netko nanio nekakvu štetu, nepravdu, zlo… nema nikakvog razloga da ga volimo, dapače možemo ga čak i mrziti. Ovaj dio je jasan i razumljiv. A zašto mrzimo političare, ideologije i institucije, narode , pojedine društvene skupine?
Čovjek je još uvijek u mnogim stvarima tabula rasa ili bolje rečeno terra incognita, sam sebe dovoljno ne poznaje.
Pokušat ću pomoću Kanta objasniti i čemu se radi. Kant je u svojim djelima pokušao dati odgovore na pitanje što je čovjek( Kritika čistog uma, Kritika praktičkog uma i Kritika snage suda) što možemo znati, što trebamo činiti i čemu se nadati.
Čovjek to je njegova svijest; svijest određuje spoznaju koja definira našu istinu, naše sagledavanje stvarnosti. Polazište je A = A. Koliko odstupamo od A toliko smo daleko od istine. Izgleda komplicirano, a zapravo je vrlo jednostavno. Evo primjera.
Imamo nogometnu utakmicu između dvije ekipe i rezultat je 2 : 1. Izgubili smo utakmicu.
1. A= A Izgubili smo jer je druga momčad bila bolja.
2. A= A* Puno smo bolji od suparnika, ali nismo imali sreće i zato smo izgubili.
3. A= A** Pokrali su nas suci.
4. A= A*** Bio je loš teren.
5. A= A**** Protivnik je igrao nefer, izrazito prljavo.
Da se vratimo na mržnju. Projiciranjem A= A*, A**… u pravilu tražimo krivca za vlastiti neuspjeh. To su: ne/sreća, srbi, nogometni suci, EU, MMF, SAD, haški suci, domaći političari, povijesne ličnosti… Tražimo krivca za štetu, za vlastiti neuspjeh, a onda je do mržnje mali korak. Ovakav pristup često koristi vlast, mediji ali i neodgovorni pojedinci. Nude nam „krivce“ na tanjuru.
Vjerovali ili ne jedini put protiv traženja krivca i mržnje je samospoznaja i samokritika. Jedinicu iz matematike nije nam dala učiteljica. Nismo naučili matematiku i to je ocjena našeg ne/znanja. A= A. Nema potrebe mrziti učiteljicu (srbe, haške suce, EU…) Trebamo se okrenuti sami sebi. Što i kako radimo?