Vrlo čudan naslov, zar ne? Kakve veze ima nedjeljni obiteljski ručak sa kamatnim stopama na kredite ili pak sa sportskim igrama SPVH-a? Da vidimo o čemu se radi.
Svi se slažemo da je Hrvatska u krizi. Ekonomisti krizu promatraju, što je i razumljivo, iz ekonomske perspektive i kao jedini izlaz vide u rastu BDP-a. Pri tom se kao mjere rasta u pravilu poziva na monetarno-fiskalne mehanizme: poreze, kamate… slijede investicije i potrošnja… i na kraju se „udara“ po državi i administraciji.
Da li je to baš tako i da li smo „pomiješali lončiće“? Jesmo li zamijenili uzroke i posljedice i naprosto nismo u stanju sagledati probleme u cijelosti?
Poznata latinska sentenca glasi mens sana in corpore sano, u prijevodu zdrav duh u zdravu tijelu. Da parafraziramo, isto važi i za ekonomiju, zdrava ekonomija u zdravom društvu.
Što je zdravo društvo? U zdravom društvu mirovina je rezultat rada, lopovi idu u zatvor, cijeni se znanje i rad… Ukratko poštuju se norme koje su rezultat etičkih načela. I što je najvažnije otvoreno se raspravlja o problemima koji se i zajednički – demokratski rješavaju.
Možemo li si predočiti obitelj koja ima obiteljski biznis pri čemu su svi međusobno posvađani i ne razgovaraju. O zajedničkom obiteljskom nedjeljnom ručku da i ne govorim. Nikakve kamatne stope, restrukturiranja, financijska tržišta, porezi… neće ih spasiti od propasti. Bankrot je samo pitanje vremena.
Sindikat prometnika vlakova Hrvatske već nekoliko godina poziva Ministarstvo i upravljačke strukture HŽ-a na „nedjeljni ručak“ u ovom slučaju sportske igre koje se uporno bojkotiraju. Ručku prisustvuju i strani gosti, no „obitelj“ nikako da se okupi. To je, eto, priča o nama i našem „zdravom“ društvu i vrlo, vrlo je tužna.
Kako ćemo zajednički rješavati probleme i graditi novo društvo i novi HŽ ako nismo u stanju zajedno ručati?