Neučinkovita javna uprava i općenito javni sektor na vrhu je popisa „slabih karika” poslovanja u Hrvatskoj. Neučinkoviti institucionalni sustavi, od školstava i zdravstva preko pravosuđa pa sve do prometa i gradnje autocesta govore da se država baš i nije snašla u ulogama koje treba obnašati i da je „loš gospodar”.
Stalno ponavljamo da sve polazi od uloga koje nam jasno definiraju pravac i način djelovanja. Ako nismo jasno definirali što i kako napraviti kako ćemo znati da smo dobro napravili.
Pokazati ćemo konkretno na primjeru Hrvatskih željeznica, konkretno na primjeru HŽ Infrastrukture o čemu se radi.
Osnovna uloga HŽ Infrastrukture je mreža – upravljanje mrežom, što prvenstveno podrazumijeva održavanje postojeće mreže i usklađivanje mreže sa prometnim potrebama; uklanjanje uskih grla i kapacitiranje mreže (izgradnja) Naravno tu je još i uloga pružanja logistike operaterima na mreži.
Kod održavanja mreže moramo imati jasne tehničke standarde, pri čemu je standard sigurnosti prometa osnovno polazište. Minimalnim standardom (nivoom služnosti) država određuje pak koliko ima sredstava i koliko je spremna platiti HŽ-u za održavanje. Slijedeća točka je kontrola, država mora kontrolirati fizički i financijski izvršene radove.
Postoji i drugi model kojim se dogovori nivo služnosti – nivo usluge (u pravilu javnim natječajem) i kontrolira se nivo služnosti a ne konkretno obavljeni posao. Penalizira se neizvršeni nivo usluge.
U Hrvatskoj se ne primjenjuje niti jedan od navedenih modela koji uz dobre ili loše strane ipak u prvi plan stavljaju ekonomsko – tehnološki odnos poslovanja. Zna se što se treba napraviti i koliko će nas to koštati.
Hrvatska (ministarstvo) nije definirala posao (standard održavanja) koji treba obaviti i naravno ne kontrolira trošenje sredstava. U ovakvim uvjetima poslovanja (čitaj financiranja) realno je za očekivati neracionalnosti u poslovanju i upravljanju.
To možemo najbolje usporediti sa učenicima koji pišu test iz matematike bez kontrole. Postavlja se pitanje koliko su krivi učenici koji prepisuju, a koliko mi koji ih ne kontroliramo.