Home Vijesti Prodaja obiteljskog srebra


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Prodaja obiteljskog srebra PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 18 Listopad 2010 10:13

Na današnjoj sjednici NO HŽ Infre traži se suglasnost članova NO sa odlukom uprave o prodaji odmarališta u Kaštel Lukšiću. Po poznatom receptu, kao i više puta do sada, prodaje se obiteljsko srebro kako bi se čim prije spiskalo tih nekoliko milijuna kuna.

Doslovce spiskalo, jer odgovor na pitanje hoće li nam nakon te prodaje biti išta bolje je NE. Prodajemo odmaralište na koje su se balkanskom snalažljivošću i istom takvom spregom s vladajućima prethodnici današnjih upravljača uknjižili na imovinu koja je pribavljena iz plaća željezničara (prije više desetljeća). Iz naših plaća uplaćivalo se u fond iz kojeg su kupovane naše nekretnine koje su, bez uložene kune i bez pitanja, prešle u vlasništvo jedinstvenih HŽ-Hrvatskih željeznica. Danas se ta dragocjenost prodaje kako bi se mogle isplatiti otpremnine radnicima u tvrtkama koje su same sebe pojele.

A zašto?

Kad smo upozoravali na neprimjereno vođenje ili kadroviranje nitko nas nije slušao. Kad smo upozoravali da sve klizi u provaliju upravo ovi koji danas odlučuju o prodaji odbijali su povući poteze da nas zaštite od milijunskih šteta nastalih nesposobnim vođenjem nesposobnih, ali podobnih menadžera. Nije išlo. Nekoliko uzdaha, nekoliko tapšanja po ramenima i ništa više. Od sveg osta tek opor okus fraza kojima su mazali oči i kupovali vrijeme.

Brine nemanje odgovora što će prodavati sutra kad rasprodaju to što nam je još ostalo?

Brine i pitanje na koje vjerojatno nećemo dobiti odgovor – kako to da za takvu odluku glasuju i predstavnici radnika u NO HŽ Infre?

Ažurirano Ponedjeljak, 18 Listopad 2010 10:25
 
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!