Home Na peronu Sit gladnom' ne vjeruje…Na peronu br. 62


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Sit gladnom' ne vjeruje…Na peronu br. 62 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 27 Ožujak 2017 07:30

naslovnica br 62U ranu jesen 2015. godine, tada novopridošli menagment HŽ Infre provodio je akciju kodnog naziva „Hodaj u mojim cipelicama“.  Konkretno, citiram: „Ovo je program za razvoj rukovodećih djelatnika, a koji uključuje posjetu i praćenje u radu kolega iz drugih  organizacijskih područja u periodu od 2 do 4 dana (po dogovoru)“, kraj citata. Ciljevi spomenutih aktivnosti između ostalog bili su :

  • Bolje razumijevanje poslovanja firme iz perspektive kolege
  • Razvoj i povećanje suradnje i dodatna izgradnja internih poslovnih odnosa
  • Bolje razumijevanje procesa i procedura
  • Definiranje i provođenje inicijativa koje će unaprijediti međusobnu suradnju i poslovanje

Gledajući  iz današnje perspektive nismo sigurni da je akcija „Hodaj u mojim cipelicama“  ostvarila svoj cilj.  U što su nam se to razvili rukovodeći kadrovi  i kako razumiju potrebe jedni drugih svjedočimo svakodnevno. Izvršna služba „stenje“ pod nedostatkom izvršnih radnika, a ljudski potencijali raspisuju natječaje (ili bolje rečeno „oglase“) za savjetnike i direktore. To je samo jedan od primjera, a mogli bi ih još navoditi danima…

Kako akcija nije dala očekivane rezultate predlažemo našem menadžmentu da istu ponovi, ali ovaj put u proširenom obimu. Evo nekoliko prijedloga:

Radi u mojoj jaknici!

Ova akcija uključivala bi osobe koje sudjeluju u odabiru zaštitne odjeće za manevriste i skretničare na način da bi isti odradili nekoliko smjena u različitim vremenskim uvjetima (po kiši prvenstveno). Na taj način došli bi do praktične spoznaje da laboratorijski uvjeti u kojima se ispituje kvaliteta zaštitne odjeće baš nisu identični onima u kojima rade naši radnici.

Boravi u mojoj stražarici (blok kućici, prometnom urediću…)!

Ovdje bi neke od čelnika organizacijskih jedinica uputili na zamjenu u neke od „reprezentativnih“ građevina u kojima borave skretničari ili čuvari CPR-a. Uvjereni smo da onda ne bi olako davali ocjene kako to nije tako loše, a i minimalne investicije u uređenje radnih uvjeta bi odmah živnule.

Napravi moj raspored-ić!

Ovdje bi direktori regionalnih jedinica ili poslova dobili zadatak da naprave raspored s permanetnim radom u kolodvoru koji ima 4 izvršitelja na radnom mjestu prometnika vlakova i 4 izvršitelja na radnom mjestu skretničara, recimo. Istovremeno jedan prometnik je na porodiljnom, a jedan skretničar na bolovanju. Uvjeti koje moraju ispuniti su sljedeći:

  • Ne smije biti prekovremenog rada
  • Godišnji mora biti iskorišten
  • Ne smiju zaposliti nove izvršitelje

Čim riješe ovaj problem mogu rasporednim radnicima pojasniti kako napraviti nemoguće

I tako dalje… mogli bi nabrajati unedogled. Činjenica je da „visoko“ pozicionirani kadrovi sa svog pijedestala ne vide probleme s kojima se svakodnevno bore izvršni radnici, pa i njihovi neposredno nadređeni. Zato se „naljute“ kada sindikat pozove inspektorat, obavijesti medije, piše o njihovim lošim potezima i sl. A samo da pokušaju i sami napraviti ono što traže od drugih shvatili bi da je problem ipak u njihovim nerealnim zahtjevima.

Privitak:
Download this file (Na peronu  62.pdf)Na peronu 62.pdf[ ]4242 Kb
 
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!