Lijepa, ali ne i sigurna...-NA PERONU br. 61 Ispis
Subota, 18 Veljača 2017 08:31

naslovnica 61(Ne zna ljevica što čini desnica)

Postoji li neki klinac koji nije volio vlakove i divio se njihovoj snazi i veličini!? Postoji li neka odrasla osoba koja bar jednom u životu nije vidjela djeda koji je doveo svojeg unuka ili unuku do željezničke pruge kako bi gledali vlakove ili mahali strojovođi i putnicima?! Vjerojatno ne postoji takav netko. A postoji li netko tko nije nikad mahnuo nazad tim slatkim veseljacima iz vlaka?! E, takav vjerojatno već postoji. Ovo je upravo priča o te dvije zakonitosti koje smo svi mi doživjeli.

Htjeli ili ne,  moramo prihvatiti činjenicu kako su vlakovi mamac za mlade generacije. Prvo ih gledaju u pratnji roditelja ili baka i djedova, a kasnije im se približavaju sami. Pokušavaju sami osvojiti to veličanstvo zvano vlak. Bilo da će pokušati uskakati ili iskakati iz vlakova u pokretu. Bilo da će se pokušati popeti na vagone koji stoje na kolosijecima kolodvora ili industrijske zone. I tako želja da osvoje ono što obožavaju od malih nogu ubrzo postane igra opasna za njihove još uvijek mlade živote.  I sami smo svjedoci novinskih članaka ili izvještaja o izvanrednim događajima koji govore upravo o stradanju mladih osoba u takvim situacijama. Upravo te činjenice potvrđuju prvu zakonitost.

Druga zakonitost se odnosi na one nezainteresirane, koji iz vlaka niti ne mahnu. To su radnici stručnih službi koji na ovakve nesreće gledaju isključivo posljedično. Najčešće su im izjave:

· „Mi smo postavili table opasnosti, ali ih se nisu pridržavali pa nema odgovornosti za željeznicu.“

· „Mi smo postavili žicu, ali ju je netko potrgao, a nemamo više radnika koji bi čuvali kolodvorsko područje.“

·  „Mi smo učinili sve što je u okviru zakonskih zahtjeva i nismo odgovorni za tu nesreću.“

Moglo bi se nabrojati redom takva opravdanja s kojima se skida odgovornost sa željezničkog poduzeća i ne razmišlja o gašenju još jednog mladog života, ali i o teškim ozljedama i invalidnosti osoba koje tek stupaju u živote odraslih. Upravo te stručne osobe ne vide kako je davno prošlo vrijeme posljedičnih djelovanja te je došlo vrijeme osmišljavanja sustavnih preventivnih akcija s kojima će se preduhitriti stradanja mladih osoba na željezničkim područjima.

Ipak, u istim onim vlakovima postoje i putnici koji odmahnu nazad veselim klincima. Postoje i strojovođe koje im u znak pozdrava svirnu pa ih dodatno razvesele, pa i uplaše prodornom sirenom. Upravo te osobe su prirodni i rođeni nositelji promjene u sigurnosti željezničkog prometa. Promjene koja bi takve aktivnosti usmjerila iz posljedičnih u preventivne. Usmjerila svijest željezničkih stručnjaka kako preventivne aktivnosti ne bi bile samo sporadični slučajevi već sustavno upravljanje sigurnošću željezničkog prometa.

Takvo nešto postići izuzetno je teško. Već dugi niz godina HŽ Infrastruktura provodi određene preventivne aktivnosti poput  „Vlak je uvijek  brži“ akcije  koja upozorava sudionike prometa na nesreće i stradavanja na pruzi, vlakovima i željezničkom okruženju, ukoliko se ne poštuju prometni propisi i prometna kultura. Akcija je krenula  prije 18 godina  sa školama, pa postepeno uključila i vozače motornih vozila te ostale sudionike. Danas je podignuta i na nacionalnu razinu u sklopu Nacionalnog progama sigurnosti cestovnog prometa Repulike Hrvatske 2011.-2020. godine.

Najčešće nesreće u željezničkom prometu su:  za vozače na željezničko-cestovnim prijelazima, pješake na divljim prijelazima, dok mladi ljudi najčešće stradavaju od strujnog udara. Takve tragične situacije predstavljaju najteže oblike stradavanja uz željeznicu.

Dug je to i mukotrpan posao. Jer ne samo što je potrebno podizati svijenost mladih osoba kroz razne edukativne programe, već se sve više pokazuje potreba za podizanjem svjesnosti željezničkih stručnih i menadžerskih osoba za poduzimanje takvih preventivnih aktivnosti. Koliko je to važno najbolje govori primjer novog spota zadarskog benda „Zaratino“ koji je promoviran upravo ovih dana u Zadarskom listu, a može ga se vidjeti na televizijskom glazbenom kanalu CMC. Spot je snimljen u Gaženici.

Novinari navedenog lista promoviraju prekrasnu baladu za početak godine. Pjesma doista i jest lijepa.  Ali što je sa spotom? Radi li se o novinarskom neiskustvu i nemarnosti ili tek nesvjesnosti učinjenoga, provocirajući mlade ljude da se kroz glazbu poistovjete sa članovima benda, nesvjesni posljedica takvog ponašanja.

S druge strane,  postavlja se pitanje, kako je uopće moguće snimanje takvog spota ili sličnih?  Tko je potpisao takvo odobrenje? Iz PR-a kažu da nisu upoznati sa navedenim slučajem, ali da on i nije jedinstven,  jer često puta  željeznički pojas biva iznajmljem za različite potrebe snimanja.

Tu nam napamet pada ona stara poslovica „Ne zna lijeva što čini desna ruka“. Dok s jedne strane  grupica ljudi svakodnevno prevenira i educira kako bi se podigla svijesnost o opasnostima, drugi razmišljaju o zaradi. Može li se u odnos staviti gotovo neznatna zarada najma  i ljudski život? Treba li HŽ Infra konačno definirati jasan stav o sigurnosti kao prioritetu tvrke i medijski glasno iskomunicirati?  Vrijeme je da riješimo uzrok a ne posljedicu!

Kakav je sadašnji stav ... pokazuje nam činjenica da i nakon nekoliko mjeseci od podizanja novog weba HŽ Infre, ne može se pronaći gotovo ništa o sigurnosti i samoj preventivnoj akciji.

Piše: Slavica E


Privitak:
Download this file (Na peronu  61.pdf)Na peronu 61.pdf[ ]3651 Kb