Home Na peronu Željezničari i „zločesti kanarinci“ - Na peronu br. 57


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Željezničari i „zločesti kanarinci“ - Na peronu br. 57 PDF Ispis E-mail
Subota, 15 Listopad 2016 07:05

naslovnica br 57Neki dan sam čuo kako je Siniša Sakoman, nakon 27 godina radnog staža uzeo otpremninu i otišao sa željeznice. Oni koji su proveli koju godinu na željeznicu složit će se da je takav podatak znak da je „nešto trulo u državi Danskoj.“ Siniša je genetski bio predodređen da radi na željeznici i svi koji ga znaju, reći će kako je volio svoj posao i odlično ga je radio. Tragom informacije, nazvao sam kolege iz, HŽ Putnički prijevoz i oni su mi rekli kako je sve točno. Otišao je pošto više nije mogao trpjeti teror i omalovažavanje. No to je tek vrh ledenog brijega.

Jasno je kako situacija u kojoj je na željeznici otpušteno gotovo 6000 radnika u posljednjih pet godina pogoduje, pa čini mi se čak iziskuje različite metode maltretiranja i zastrašivanja. Primjer iz HŽ Putničkog prijevoza koji ćemo ukratko opisati dokazuje kako je Uprava tog poduzeća u najmanju ruku podržavala one koji tlače druge. Dakle, managerica koja se strelovitom brzinom uspela na hijerarhijskoj ljestvici HŽ Putničkog prijevoza „ničim izazvana“ izjavljuje:  „Ovu firmu treba zapaliti, i sve radnike, ma ne samo njih nego i njihove obitelji i djecu. Djecu treba nabiti na kolac i zapaliti.“ Tri radnice se nakon toga žale praktički svima: Upravi HŽ putničkog prijevoza, Ljudskim potencijalima i pravnim poslovima, Glavnom povjereniku, trima sindikatima i nakon što mjesec dana nema reakcije, žale se i članovima Nadzornog odbora i opet ništa. Zbog čega uopće postoji figura kao što je Glavni povjerenik za etiku?... Ostatak teksta pročitajte u novom Na peronu

Privitak:
Download this file (Na peronu  57.pdf)Na peronu 57.pdf[ ]5116 Kb
 
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!