Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
Moguće strategije za održivost HŽ Carga – Na peronu br. 17 PDF Ispis E-mail
Subota, 27 Travanj 2013 10:23

na peronu br. 17 naslovnicaČinjenica da u Europi postoji 17 zemalja (neke su i u našoj regiji) koje nemaju izravan pristup moru (engl. Landlocked countries). Slijedom toga te zemlje imaju i veće troškove, te je u Alma Ati 2003., god. donesena Deklaracija UN-a da se tim zemljama pomogne u rješavanju ovih poteškoća, tako da im se omogući učinkovitiji  pristup moru. Poznato Hrvatska ima povoljan položaj u odnosu na postojeće prometne koridore, ima luke Rijeka i Ploče, što jamči da se ulaganjem u infrastrukturu i ukupni promet (željeznički, pomorski, multimodalni), suvremenim pristupom vođenju ovog projekta stvara značajna novostvorena vrijednost i realiziraju geoekonomski efekti.  Može se slobodno kazati da ovaj konkretan pristup ekonomske politike kao dio strategije izlaska iz krize, a uz značajno sudjelovanje zemalja iz regije (posebno SEE) pretpostavlja korištenje najpovoljnijih kohezijskih sredstava EU, te Svjetske banke.

Cijeli tekst je u ovom broju.

Privitak:
Download this file (Na peronu br 17 za web.pdf)Na peronu br 17 za web.pdf[ ]4603 Kb
 
U skretanje: Pravdanja - Na peronu br. 16 PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 28 Ožujak 2013 20:24

naslovnica br. 16Pošto sam dobio prigovore da sam u svom uvrnutom pisanju zaboravio na ono što jesam, tj. na prometnike. Kao pišem o svemu osim o nama, prometnicima. Zluradi tvrde da je to zato što sam prošle godine dva puta zamjenjivao šefa. Moguće. Da znate kako je to lijepo biti na vlasti. „Najljepše je biti prometnik“ izjava je pisca Bogumila Hrabala. E, moj Bogumile, nije. Najljepše je biti na vlasti! Toga si svjestan tek kad siđeš s vlasti…

Kada sam završio tadašnji ŽOC (s odličnim!) krenuo sam na posao prometnika s puno elana i volje. Nisam kao glavni lik u knjizi gore citiranog pisca, prometnički pripravnik Miloš Hrma, rekao:„Cijelo mjesto će mi zavidjeti jer ću samo s loparićem šetati po peronu, a ostali će morati samo hrmbati, hrmbati i samo hrmbati…“

S neviđenom voljom krenuh u misiju da postanem najbolji prometnik. Moj ,sada rahmetli, mentor samo se zamišljeno smješkao i šutio. A sada shvaćam da nije bilo smisla da mi išta kaže, tu lekciju sam morao naučiti sam.

I nakon više od pola radnog vijeka teško mi to pada iako sam naučio nositi se s time. Iako se promijenila država, vlast i ne znam koliko reorganizacija na željeznici, crvenkapica, odnosno prometnik je uvijek za nešto kriv. Pa eto, kažu šefovi i šefići, prometnik je u centru svega pa mora biti i za nešto kriv. I opet po onoj narodnoj: Udri vola koji vuče. Što time htjedoh reći? Smeta mi percepcija da je jednak prag tolerancije greške za sve, bez obzira koliko radio. A o kriteriju kvalitete neću da se ponavljam.

Činjenica da čovjek nije uvijek, osim jednako raspoložen, niti jednako okretan, brz iako je uvijek radno učinkovit. Kakova je sad ovo filozofija? Riječ je da smo mi na željeznici uglavnom u poslu definirani vremenom, preciznije – protokom vremena. I to je sve obuhvaćeno voznim redom. Kao što znate, to nije samo vrijeme polaska iz kolodvora A i dolaska u kolodvor B već je kroz vremenski okvir definirana sva željeznička tehnologija.

Drugi važan čimbenik je grupni rad. Ako sam ja u jutro (ili navečer) došao na posao zdrav, veseo, opušten s motivom za rad, a moj kolega(ica)  u tehnološkom procesu je popio kavu da ga opusti jer mu je npr. dijete bolesno i ta kava mu je „probudila“ čir tj. bolove u želucu očito da nećemo moći jednako izvršavati radne zadatke iako smo po definiciji radno sposobni.

Zašto to pišem?

Privitak:
Download this file (Na peronu br 16 za WEB.pdf)Na peronu br 16 za WEB.pdf[ ]5958 Kb
Više...
 
Tovarnik – što je donijela modernizacija? Na peronu br. 15 PDF Ispis E-mail
Subota, 09 Ožujak 2013 12:59

naslovnica br 15Na istoku Hrvatske, svega dva kilometra od granice s Republikom Srbijom, nalazi se, na desetom paneuropskom koridoru, uredna, obnovljena zgrada kolodvora Tovarnik. U prometnom uredu su tri nova monitora sa situacijom kolosijeka, te neizbježni „UIS“. Kolodvor ima 5 kolosijeka, 12 skretnica i dvije iskliznice.

Ovim je šorom prošao remont i telekomanda. Remont je prošao samo po prolaznim kolosijecima (3. i 4.), a  na skretnicama koje vode prema drugom i petom kolosijeku, brzina je samo 20 km/sat. Na njima nije urađen remont.

Prije rata kolodvor je bio opremljen SS uređajem tipa Lorenz, a između kolodvora u radu je bio APB. Tako je prometnik mogao pratiti hod vlakova do susjednog kolodvora. Sada, nakon modernizacije i uvođenja telekomande, promet vlakova prugom prati TK dispečer iz Vinkovaca. Telekomanda je puštena u probni rad u veljači, a u funkciji je od svibnja 2012. godine. Pruga je osposobljena za brzinu do 160 km/sat. Kada smo stvorili sve ove uvjete, ukinuli smo vlakove. Tako sada prema Srbiji i iz nje, vozi samo po jedan  brzi vlak, a putnički vlakovi (njih pet) ne voze dalje od Tovarnika… Vraćaju se natrag prema Vinkovcima.

Bitno je spomenuti i teretni promet, oko pet vlakova u 24 sata.

Za kapacitete s kojima se raspolaže, ovi brojevi su mizerni. Što je - tu je. Promet robe je „nekim čudom“ prešao na četvrti koridor, a putnici su uvidjeli da ima i drugih načina putovanja.

U povratku prema Vinkovcima prolazim kroz nezaposjednute kolodvore Đeletovce i Jankovce. I ovim je šorom prošao remont. Svi kolosijeci i skretnice su zamijenjeni. Modernizacija je odnijela željezničare,  subvencije su učenike odvele na autobuse, kriza je odnijela radnike, a ekonomija teret.

Ostale su tračnice prekrivene slojem korozije, što dokazuje pustoš, koja vlada ovim šorom.

Privitak:
Download this file (Na peronu br 15.pdf)Na peronu br 15.pdf[ ]5463 Kb
Ažurirano Subota, 09 Ožujak 2013 13:08
 
Put putujem - u skretanje by nenad katanich Na peronu br. 14/2013 PDF Ispis E-mail
Subota, 09 Veljača 2013 06:55

na peronu br 14 naslovnicaJa kao željeznički ekspert, tako me naime doživljavaju neželjezničari u društvu, pozvan sam da povedem jednu grupu na put vlakom. Zadatak je bio jednostavan -  na najbrži način ekipu dovesti iz Osijeka u Zagreb i obratno. Međutim, osramotih se kao nikad…

Ponekad rutinsko poznavanje svari može biti mana. Ja, kao, sve kužim o željeznici. I kažem ekipi: „Nećemo mi „Podravkom“ u 5,30. Idemo preko Vinkovaca u 5,00 , prije ćemo doći u Zagreb.“

Svi me spremno podržavaju, ali naravno ima i oporba koja moroga, kao, kako ćemo presjedati, to  nije zgodno, „Podravka“ je ipak IC vlak, ima birtiju…

I tako je nastao raskol u našim inače složnim redovima. Moji vjerni navili budilice pola sata prije i na „šveda“ u 5,00 h za Vinkovce. Na samom početku, kažu moji, malo je čudan taj šinobus (misle na šveda koji ronda otprilike kao vršilica na traktorski pogon). Ja „stručno“ objašnjavam da su to noviji vlakovi od prijeratnih šinobusa iz „Goše“ i da misle pozitivno: mi već putujemo a oporbeni ostatak ekipe, koji ne vjeruje iskusnom željošu, tek se sada budi na vlak…

I za nepunih trideset pet minuta (što je to prema prijeratnih dvadesetak minuta za koje je brzak prevaljivao tu relaciju) evo nas u Vinkovci. Kupimo torbe, i po bespućima vinkovačkih perona sa drugog na prvi peron kroz pothodnik, naravno, sve po „PS“-u. Kišica lagano curi za vrat, kao da smo na osječkim a ne na vinkovačkim peronima. „Zar nije ovdje prije bilo nadstrešnice?“ pitaju me. Je, za vrijeme mraka – odgovaram dahćući s tri torbe naših dama na leđima i u kasu po stepenicama pothodnika…

Smještamo se u vinkovački IC. E sad nastaje prava vožnja – ja ono, da malo ohrabrim ekipu poslije jutarnjeg maratona po vinkovačkim peronima, ovo je ipak magistrala, tu su brzine do 160, za razliku od auto-ceste gdje je brzina samo 130  tako ja zdušno reklamiram firmu. I krenusmo. Samo moji podatci su zastarjeli - brzina je 60 umjesto 160. Tješim ja ekipu, sad će, sad će, ovo poslije Strizivojne, poslije Broda, poslije Kapele….

Ali nikako da krene brže, sve mi se čini da ide sve sporije. Da kompenziram neuspjeh, mijenjam taktiku  - hvatam se novčanika i u vagon-birtiju. Ljudi, što duže putujemo, možemo na miru popiti kavu, cugu, dvije,tri, opustiti se – to mi je nova taktika.

Ali bitno da sam održao riječ- ipak smo došli prije u Zagreb nego oporbena ekipa koja je išla „Podravkom“ preko Koprivnice. Po voznom redu – jest da je cijelih osam minuta, ali je ipak po voznom redu.

Fletno smo obavili stvari u Zagrebu.

Opet podjela. Oporbenjaci idu do „Podravke“ u restoran i na cugu, a ja mojim vjernima objašnjavam da ako krenemo s IC-om u 15,20 za Vinkovce, evo nas prije 20 h u Osijeku, dok će se oni drndati do 21,12 (po voznom redu). Moji vjerni me slijede.

Ali putem krepuc APB, krepuc KM, minute zakašnjenja se samo kote, a mene oblijeva znoj. Crni scenarij mi se mota po glavi – ništa od veze u Vinkovcima. Moram priznati da se moje iskustvo u ovom slučaju pokazalo točnim. Puno smo kasnili pa veza u Vinkovcima nije čekala. Mi u 20 h u Vinkovcima, a „Podravka“ za sat vremena u Osijeku. E džabe moje priče i uvjeravanja. Džabe i original „Nestle“-ov automat za kavu u vinkovačkom vestibilu gdje je najbolja kava iz automata. Kad smo morali čekati „šinobus“ iz županje za Osijek sat vremena. A o zadirkivanju preko mobitela od oporbene ekipe koja se ugodno istuširana već baškari u krevetu, a mi tabanamo na treći peron (naravno kišica je tu, ali prijeratna nadstrešnica nije). I još danas, čak par minuta prije 22 h, evo nas u Osijeku  - a krenuli u 15,20 iz Zagreba.

Tako da sam još uvijek ekipi predmet, znate već čega, ja i moja željeznica.

Privitak:
Download this file (Na peronu br 14 za WEB.pdf)Na peronu br 14 za WEB.pdf[ ]4728 Kb
Ažurirano Subota, 09 Veljača 2013 07:00
 
Pokušajmo razumijeti jedni druge - Na peronu br. 13/2013. PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 10 Siječanj 2013 20:03

naslovnica 13 u 2013 webNajpoznatiji i sigurno najcitiraniji PR-ovac (stručnjak za odnose sa javnošću) u povijesti je izjavio: sto puta ponovljena laž postaje istina. Pogađate, riječ je o Hitlerovom šefu propagande J. Gebelsu, velikom manipulatoru masama.

Mi u SPVH-u ćemo ga parafrazirati: sto puta ponovljena istina pomaže ljudima da stvore mišljenje i sustav vrijednosti koji će nam pomoći da bolje živimo i da se bolje razumijemo. A kada se budemo bolje razumjeli moći ćemo zajedno i bolje raditi. I zato ponavljamo po sto i prvi put. Pokušajmo razumjeti jedni druge: prijatelj prijatelja, poslovni partner poslovnog partnera, kolegu iz drugog sindikata, članove uprave, one "na vlasti"... i sve one "druge".

Zašto je to tako važno? Zato jer je to prvi korak da počnemo zajedno raditi na problemima i da ih počnemo zajedno rješavati.

Zašto je to tako važno? Zato jer zajedno znamo više i možemo više.

Zašto je to tako važno? Zato jer se radi o problemima koje ne može nitko riješiti sam.

Zašto je to tako važno? Zato jer međusobne svađe, prepucavanja, podjele, fige u džepu i slično ne vode nikamo osim stvaranju novih problema

Zašto je to tako važno? Jer imamo dovoljno problema i nema potrebe da stvaramo nove.

Zašto je to tako važno? Zato jer... Interesi se često mogu ostvariti samo putem suradnje s drugim ljudima. (akademik E. Pusić, Nauka o upravi, str. 127)

Sjetimo se priče o jednom prutu koji je lako slomiti i o pruću u snopu koje nije moguće slomiti.

Pogledajmo oko sebe: stanje u željeznicama u RH - višak zaposlenih, privatizacija Carga, restrukturiranje, stanje mreže, voznog parka i opreme... pogledajmo i malo šire - rast nezaposlenosti, nesnalaženje Vlade, manjak u budžetu, pad BDP-a... problema ima više nego dovoljno.

I uz sve te probleme nema potrebe da smo problemi i mi sami i da jedni drugima podmećemo klipove. I radujemo se tuđoj nesreći. Neuspjeh Vlade je neuspjeh svih nas a podmetanje klipova kolegama u HŽ-u podmećemo klipove sami sebi i cijelom HŽ-u. Na svoju štetu.

Eto, to ponavljamo i to ćemo ponoviti još tisuću puta ako bude potrebno. Zajedno, možemo riješiti svaki problem.

Mi u SPVH -u smo zato da svi zajedno počnemo rješavati probleme, i ne samo riječima već i djelom. I mislimo da smo to u protekloj godini i više puta dokazali.

I zato je naša najveća želja u 2013. da svi zajedno, pojedinci, sindikati, uprave, ministarstvo, političari... prionemo rješavanju problema koji su zajednički i koje možemo samo zajedno riješiti. Bez nepotrebnih razmirica i sitnih interesa pojedinaca koji ugrožavaju cijeli HŽ.

Polovicom iduće godine pristupamo zajednici od nekoliko stotina milijuna ljudi koji pokušavaju naći zajedničke interese i načine suživota. I zajedno rješavati probleme temeljem međusobnog razumijevanja. Zašto? Kako bi živjeli bolje.

A nas par tisuća u željeznicama u RH kao da smo "rogovi u mreži", često ne samo da ne pokušavamo razumjeti "onog drugog" nego ga naprosto i ne slušamo. Jednostavno, nije nas briga što govori.

Privitak:
Download this file (Na peronu br 13 u 2013.pdf)Na peronu br 13 u 2013.pdf[ ]4016 Kb
Ažurirano Četvrtak, 10 Siječanj 2013 20:13
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 10 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!