Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
Stručni osvrt na Nacionalni program želj. infrastrukture - Na peronu br. 46 PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 18 Listopad 2015 19:44

naslovnica br 46Iz razgovora s prof. Ivanom Dadićem:

Prometna strategija znači u cjelini nije dobra, a s druge strane i ovaj dio željezničke infrastrukture o kojem je ovdje riječ nije kvalitetan jer se zapravo ne predstavlja integralan dio prometnog sustava RH tako da je taj dio zanemaren. S druge strane oni u jednoj rečenici u tom uvodnom djelu kažu da Hrvatska treba osim vlastitih potreba zadovoljiti i potrebe Europe,  radi njezinog geoprometnog položaja i oblika. Upravo geoprometni oblik i položaj traži da Hrvatska najprije poveže svoje dijelove, a to je Slavonija sa Dalmacijom, Središnja Hrvatska sa svim ostalim dijelovima i na taj ćemo se način preko tih dijelova prometne infrastrukture povezati sa Svijetom. To zapravo nije dovoljno naznačeno, a s druge strane su potpuno zapostavljeni veliki hrvatski gradovi, osobito u putničkom prijevozu. Najgore su u tom smislu prošli Zagreb, pa djelom i Split, a i slavonski gradovi koji imaju velike predispozicije da se željeznicom odvija veliki dio putničkog prometa. Nažalost, tom se nije uopće posvetila dovoljna pozornost i šteta je jer  ćemo dugoročno kaskati za tim. Nije svejedno potrošiti sredstva EU za nešto što će nam biti korisno i što će davati dobit i stvarati nova radna mjesta i to je zapravo bitno. Ako potrošimo Europska sredstva koja u velikom djelu sudjeluju u sufinanciranju ovih projekata, ako to nisu racionalni projekti, ako ne donose dobit, onda ni Europa ni Hrvatska od toga neće imati koristi. Često puta mislim da nismo vodili dovoljno računa o tome, tako da primjera radi Zagreb ima idealnu poziciju u odnosu na pružanje željezničkih pruga, ali ne vidim da će se ovim četverogodišnjim programom nešto napraviti da putnički prijevoz bude puno značajniji, osobito mislim na onaj gradski, prigradski i regionalni prijevoz. Ovdje pod regionalnim prijevozom možemo podrazumijevati sve ovo što se odvija između susjednih Županija i sve ono što se odvija oko grada Zagreba i njegove okoline. Tu ima oko 2 milijuna stanovnika i željeznica bi idealno došla u tom djelu. Ne vidim da se uopće razmišlja o Samoboru, o izgradnji dvokolosiječne pruge prema Samoboru. Ne vidim da se nešto značajnije ulaže u zagrebački željeznički čvor gdje ima najviše putnika. S druge strane imali smo jednu jedinstvenu kartu za prijevoz putnika željeznicom i tramvajem između ovih okolnih mjesta oko Zagreba i to nažalost više ne funkcionira, tako da putnici zapravo bježe sa željeznice, dok s druge strane kada željeznica dobro funkcionira na potezu recimo od Dugog Sela prema Zagrebu i Zaprešiću to je onda izvanredna stvar.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 46.pdf)NA PERONU BR 46.pdf[ ]7114 Kb
Više...
 
Agencijski radnici su činjenica na željeznici PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 10 Rujan 2015 13:50

naslovnica br 45Ova uprava, odnosno nježniji dio ove uprave (ali i članovi uprava drugih željezničkih tvrtki) na sastancima, ali i kroz dostupne joj medije svako malo plasira tvrdnje da su u HŽ Infri radnici lijeni, da premalo rade, da su neproduktivni, da su prečesto na bolovanju, da imaju predobre plaće koliko rade, da predobro žive, da se jaaakooo zabušava, sve sami neradnici, itd.

Nije sporno da postoje i ne toliko marljivi radnici ili da katkad ljudi odu na bolovanje iako zapravo nisu bolesni. No to su u velikoj mjeri iznimni i nebitni slučajevi koji nemaju nikakve veze s problemima ekonomije niti produktivnosti i efikasnosti u HŽ Infri, niti se uopće mogu uspoređivati s primjerima očitih kršenja ugovorenih radničkih prava koja imamo, a koje se u pravilu u svakoj prilici navode kao prekomjerna, opisujući da smo bešćutni na hrvatske prilike i sl.

Iza njihovih priča o “lijenosti” radnika stoje vrlo konkretni materijalni interesi koje treba prozreti. Njihove poruke dio  su ideološkog i psihološkog rata kojim žele u korijenu sasjeći potencijalan otpor željezničara. U slučaju da sindikati pokrenu radnike ili dio njih, takve kampanje osiguravaju to da im „javnost“ ne bude naklonjena. To je opasnost koje treba biti svjestan, ali to nije razlog da se zbog nje unaprijed odustane.

Vrijedi ukazati i da su se potiho, bez ikakvog sindikalnog otpora, u naše okruženje uvukli tijekom ove godine agencijski radnici (kondukteri) kojima HŽ PP „krpa“ kronični nedostatak radnika. Niti jedan sindikat iz HŽ PP nije se oglasio makar i nekom glupavom rečenicom.

Šutnja… posvemašnja, zlokobna šutnja.

Isto nas čeka nakon natječaja za osposobljavanje 50 strojovođa koji nakon osposobljavanja neće dobiti ugovor o radu u HŽ PP, nego će ih tako osposobljene „otkriti“ neka od agencija.

Zamislimo koja je to u prvom redu sigurnosna katastrofa da se na radna mjesta izvršnih radnika zapošljava agencijske radnike. Čeka li nas to sutra u HŽ Infri? Do kud seže to zlo upravljačkih garnitura koji danas upravljaju ostacima nekad jedinstvenih Hrvatskih željeznica?

Jer je agencijsko iznajmljivanje radnika novost u našem okruženju u ovom broju „Na peronu“ prenosimo tekst koji ocrtava neke od glavnih negativnosti.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 45.pdf)NA PERONU BR 45.pdf[ ]6509 Kb
 
Veliki brat i pazi što pričaš -Na peronu br. 43 - 44 PDF Ispis E-mail
Utorak, 14 Srpanj 2015 16:50

naslovnica br 43 44

“Nemoj slati mailom, nemoj preko telefona” – upute su koje se pokoji put mogu čuti. Radi li se ovdje o paranoji, pogotovo kod starijih željezničara. Oni se prisjećaju često puta izgovarane mudre misli, “OZNA sve dozna.” Dobronamjerni  savjeti su i ovi: “Udbaši su svuda oko nas i pazi što pričaš. Ovdje i zidovi imaju uši.”

No s druge strane čovjek si pomisli: “Po čemu sam ja nekome važan da bi me prisluškivali. To što pričam nije ništa mudro, a tako govore više manje svi moji kolege. Osim toga vrijeme je demokracije i slobode misli, pa zašto čovjek onda ne bi rekao što misli?

Današnje tehničke mogućnosti su takve da Amerikanci mogu uspješno prisluškivati francuskog predsjednika ili njemačku predsjednicu. Demokratski organizirane države tako postupaju prema svojim prijateljima. Jer družba je družba, a služba služba. Obrasci ponašanja iz socijalizma nisu se bitno promijenili niti u Hrvatskoj. Rene Valčić, je stradao zbog jednog maila koji mu je poslala Mirela Holy. Mail je procurio u javnost, no nikada se nije i neće saznati tko je čovjeku ušao u kompjuter. Snimke nadzornih kamera  na splitskom Poljudu pregledavaju se danima i što će otkriti? Ništa, svastiku su  nacrtali nepoznati počinitelji, a istraga se nastavlja. Sličan rukopis, nije li?

A sada malo o najnovijem događaju koji je, gledano sa strane, bizaran i komičan. No tko se pak našao u središtu zbivanja, njemu to zasigurno nije bilo ni najmanje smiješno. Još dugo vremena sudionicima će se grčiti u želucu kad god se prisjete naoko bezazlene proslave rođendana.

Dakle legenda ovako govori:

Ne tako davno smijenjeni predsjednik Uprave, jednog našeg velikog poduzeća (čitaj: “ Pružne građevine”), odlučio je onako pošteno proslaviti rođendan. Valjda je na bolovanju malo razmislio i sam sebi rekao : “A što se ne bi malo proveselili?” I ne budi mu teško, pozvao je kolege, prijatelje pa je zabava mogla početi.

Ono što je možda posebno zanimljivo jest, doduše neprovjereni podatak, da je smijenjeni Predsjednik u srodstvu s aktualnom, jednom i jedinom, Predsjednicom. Sa udobne savjetničke pozicije u Infrastrukturi poslan je da odradi posao u Pružne građevine. Očito nije radio onako kako se to od njega očekivalo i dvojbe nije bilo. Drugi član Uprave Pružnih građevina je umro. Tročlana Uprava poduzeća sada se svela na jednog čovjeka pa je najavljeno daljnje restrukturiranje poduzeća, odnosno otpuštanje 400 radnika. Sindikati su najavili prosvjede. No kakva vajda od toga ili “uzalud vam trud svirači”.

Vratimo se sada na temu ove priče.

Na veselici se okupilo društvo, a došli su i slavonski tamburaši. Od njih nema boljih. Uz dobru hranu, pokoju čašicu vinčeka društvo svi su odlično zabavljalo. U takvoj atmosferi opušteno se razgovaralo.  Nije se mogla zaobići željeznica, tema svih tema. No kada se kaže: “Što se dogodi u Vegasu, to tamo i ostaje”, misli se na diskreciju, zavjet šutnje… No što ako netko propjeva, cinkari, tužaka ili unaprijed krene u Vegas kako bi prikupio i na pravo mjesto prenio podatke. E upravo nešto od toga se to dogodilo na ovom rođendanu.

Ovdje se tako zatekao i gospodin O . Promatrao je što se događa, pamtio što se govori i ne budi mu teško, i referirao Predsjednici. To je jedan scenarij. Po drugom  je Predsjednica pozvala gospodina O I priupitala ga gdje je bio u petak navečer, “aha, a tko je sve bio tamo, zašto, što se govorilo?” Taj scenarij zvuči logično, nop tko je pak prijavio da je gospodin O bio na rođendanskom slavlju.

Predsjednica nije gubila vrijeme i prema popisu uzvanika, od svakog ponaosob zatražila pismeno očitovanje.  Neki su napisali izjave, a neki nisu... Ovdje neću propustiti prijaviti i gospodina O koji je propustio navesti sve sudionike slavlja. Zbog čega? Radi li se o previdu ili osobnim simpatijama. Ukoliko se radi o poslu, to nikako nije bilo profesionalno. Ukoliko se pak radi o običnom cinkarenju, onda je pitanje, zaslužuje li gospodin O povjerenje poslodavca?

Dakle, dragi željezničari pazite se elektronske pošte, mobitela, a bogme pripazite i na to koga pozivate na tulume… Jer u situaciji kada su vlasnik i poslodavac na jednoj strani, a željezničari (to su oni koji trebaju zasukati rukave i štediti) na drugoj, oni prvi su jako radoznali. Vlasnik (šarmantni ministar sa zagorskih brega) izjavljuje kako on straha ne poznaje, a poslodavac nesiguran u svoje vještine s pendrekom u ruci maše svima oko glave. Jebi ga, djelatnici se znaju pritajiti i izmaknuti. Naučili su to i u demokraciji. Znakovito, vlasnik krajem lipnja izjavljuje u Dnevniku: “ Ova Uprava uživa moje povjerenje.” E dragi naši poslodavci, vjerujte to nikako nije dobro za vas. U svakoj varijanti vrijeme vam ističe, a što ćete vi i vaši bez pendreka?

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 43-44.pdf)NA PERONU BR 43-44.pdf[ ]6631 Kb
Ažurirano Utorak, 14 Srpanj 2015 16:59
 
Struka je poražena? - Na peronu br. 42 PDF Ispis E-mail
Srijeda, 17 Lipanj 2015 19:14

naslovnica br. 42Žalosno je da se nakon civilizacijskih iskoraka u ostatke onoga što smo ponosno zvali Hrvatske željeznice vraća praksa verbalnog delikta, što nam dokazuje koliko smo daleko od zdravog društva, zdrave tvrtke, zdravog poslovanja. Politika bez dostojanstva postavlja upravljače koji kroje uvjete u kojima se ne poštuje ljudsko dostojanstvo i narušava sloboda govora, ali i struka. Upravljači siju strah. Strahovladom su porazili struku. I tako opstaju.

Pogledajmo samo koliko je drastična razlika u posljedicama koje u slučajevima protuzakonitog postupanja podnosi ministar prometa ili član uprave, neki visoki menadžer u odnosu na tamo nekog prometnika vlakova ili čuvara ŽPC-a. U Hrvatskoj se busamo u demokratska prsa, iskorjenjujemo diskriminaciju i zagovaramo pravdu i pravicu uglavnom po okruglim stolovima i konferencijama. U stvarnosti živimo u poslovnoj diktaturi opasnih razmjera. Na terenu ni ministar ni članovi uprave ne odgovaraju za nimalo bezazlena djela, a radnici odgovaraju i kažnjava ih se drakonski bez obzira na kvalitetu svog rada često i u pravilu ako se njihovo postupanje poklapa s neznanjem o procesima koje iskazuju smiješne upravljačke marionete.

Nama ostaje nadati se da će rukovodeći poslodavci čim prije napustiti pogubni trend kažnjavanja za učinjeno mimo procedure, mimo pravila struke, jer će u protivnom radnicima za rješavanje problema preostati samo – ulica!!!

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 42.pdf)NA PERONU BR 42.pdf[ ]6213 Kb
 
A U K...50 - Na peronu br. 40 PDF Ispis E-mail
Utorak, 07 Travanj 2015 13:21

naslovnica br 40U prvom ovogodišnjem broju našeg glasila „Na peronu“ podsjetili smo Vas na neke od mnogobrojnih „genijalnih“ poteza kojima  nas je u 2014. godini uveseljavala ekipa iz HŽ Putničkog prijevoza. Ni ove godine nije trebalo dugo čekati pa da nas ova gospoda iznova podsjete koliko su nespremni i nedorasli izazovima koje pred njih donose zakoni slobodnog tržišta. O čemu je riječ? Nakon što su u listopadu prošle godine svojoj zbirci od 1001 povlastice dodali i onu od 50% temeljenu na iskaznici K-50, došlo je do skoro nadrealne situacije u kojoj su zaposlenici tamo  neke tvrtke „Đuro i sinovi“, koja se bavi proizvodnjom sladoleda i metalnih legura, ostvarivali veća prava u vožnji željeznicom od djelatnika HŽ Infrastrukture koji direktno odrađuju neke od poslova za HŽ PP. Kako bi na neki način ispravili ovu očiglednu nepravdu i situaciju bar donekle učinili prihvatljivijom, većina sindikata iz HŽ Infre tijekom prošlog mjeseca potpisala je ugovore s HŽ PP, čime su svojim članovima omogućili ista prava koja su imali već spomenuti „Đurini“ zaposlenici. Tada na scenu stupaju „čarobnjaci“ iz odjela prodaje HŽ PP, te nekoliko dana nakon što su sa željezničkim sindikatima potpisali spomenute ugovore, iskaznici K-50 dižu cijenu za, ni manje ni više,  već 400% za nosioca prava na povlasticu, tj. s 30,00 na 120,00 kuna, odnosno 266% za korisnika prava, tj. s 30,00 na 80,00 kuna, poništavajući na taj način sve pozitivne efekte proizašle iz tih ugovora. Iznenađenje? Može li nas uopće išta više što dolazi iz ove tvrtke  iznenaditi ili začuditi? Možda jedino neka dobra vijest, ali to onda ne bi bilo iznenađenje već čudo. Stalni negativni trendovi, konstantan pad prihoda, odustajanje ljudi od vožnje željeznicom, sve je to logičan slijed poslovne politike koju sprovodi ova garnitura ljudi u HŽ PP. Činjenica je da je i prije  bilo loših kadrova, da su se i prije donosile loše odluke, ali oni koji danas predstavljaju ovu tvrtku postavili su neke negativne standarde koje teško da će netko u skorijoj budućnosti dostići. Stiče se utisak da kad bi im umjesto HŽ PP nekim slučajem  na upravljanje dali mrtvačnicu, da bi ljudi prestali da umiru. U usporedbi s ovom ekipom, Homer Simpson i njegovo društvo doimaju se poput grupe vrhunskih intelektualaca. Ne treba biti veliki stručnjak  da bi se pogodilo  šta će se  desiti jednom   kada im država  ukine  sve subvencije kojima se, u stvari, ova tvrtka još uvijek održava na životu. Polako ali sigurno, HŽ Putnički prijevoz ide prema svom kraju. Tko ostane zadnji, neka ugasi svjetlo. Rekli bi HEP-ovci: „S energijom racionalno“!

Privitak:
Download this file (NA PERONU 40.pdf)NA PERONU 40.pdf[ ]6523 Kb
Ažurirano Utorak, 07 Travanj 2015 13:28
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 5 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!