Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
Veliki brat i pazi što pričaš -Na peronu br. 43 - 44 PDF Ispis E-mail
Utorak, 14 Srpanj 2015 16:50

naslovnica br 43 44

“Nemoj slati mailom, nemoj preko telefona” – upute su koje se pokoji put mogu čuti. Radi li se ovdje o paranoji, pogotovo kod starijih željezničara. Oni se prisjećaju često puta izgovarane mudre misli, “OZNA sve dozna.” Dobronamjerni  savjeti su i ovi: “Udbaši su svuda oko nas i pazi što pričaš. Ovdje i zidovi imaju uši.”

No s druge strane čovjek si pomisli: “Po čemu sam ja nekome važan da bi me prisluškivali. To što pričam nije ništa mudro, a tako govore više manje svi moji kolege. Osim toga vrijeme je demokracije i slobode misli, pa zašto čovjek onda ne bi rekao što misli?

Današnje tehničke mogućnosti su takve da Amerikanci mogu uspješno prisluškivati francuskog predsjednika ili njemačku predsjednicu. Demokratski organizirane države tako postupaju prema svojim prijateljima. Jer družba je družba, a služba služba. Obrasci ponašanja iz socijalizma nisu se bitno promijenili niti u Hrvatskoj. Rene Valčić, je stradao zbog jednog maila koji mu je poslala Mirela Holy. Mail je procurio u javnost, no nikada se nije i neće saznati tko je čovjeku ušao u kompjuter. Snimke nadzornih kamera  na splitskom Poljudu pregledavaju se danima i što će otkriti? Ništa, svastiku su  nacrtali nepoznati počinitelji, a istraga se nastavlja. Sličan rukopis, nije li?

A sada malo o najnovijem događaju koji je, gledano sa strane, bizaran i komičan. No tko se pak našao u središtu zbivanja, njemu to zasigurno nije bilo ni najmanje smiješno. Još dugo vremena sudionicima će se grčiti u želucu kad god se prisjete naoko bezazlene proslave rođendana.

Dakle legenda ovako govori:

Ne tako davno smijenjeni predsjednik Uprave, jednog našeg velikog poduzeća (čitaj: “ Pružne građevine”), odlučio je onako pošteno proslaviti rođendan. Valjda je na bolovanju malo razmislio i sam sebi rekao : “A što se ne bi malo proveselili?” I ne budi mu teško, pozvao je kolege, prijatelje pa je zabava mogla početi.

Ono što je možda posebno zanimljivo jest, doduše neprovjereni podatak, da je smijenjeni Predsjednik u srodstvu s aktualnom, jednom i jedinom, Predsjednicom. Sa udobne savjetničke pozicije u Infrastrukturi poslan je da odradi posao u Pružne građevine. Očito nije radio onako kako se to od njega očekivalo i dvojbe nije bilo. Drugi član Uprave Pružnih građevina je umro. Tročlana Uprava poduzeća sada se svela na jednog čovjeka pa je najavljeno daljnje restrukturiranje poduzeća, odnosno otpuštanje 400 radnika. Sindikati su najavili prosvjede. No kakva vajda od toga ili “uzalud vam trud svirači”.

Vratimo se sada na temu ove priče.

Na veselici se okupilo društvo, a došli su i slavonski tamburaši. Od njih nema boljih. Uz dobru hranu, pokoju čašicu vinčeka društvo svi su odlično zabavljalo. U takvoj atmosferi opušteno se razgovaralo.  Nije se mogla zaobići željeznica, tema svih tema. No kada se kaže: “Što se dogodi u Vegasu, to tamo i ostaje”, misli se na diskreciju, zavjet šutnje… No što ako netko propjeva, cinkari, tužaka ili unaprijed krene u Vegas kako bi prikupio i na pravo mjesto prenio podatke. E upravo nešto od toga se to dogodilo na ovom rođendanu.

Ovdje se tako zatekao i gospodin O . Promatrao je što se događa, pamtio što se govori i ne budi mu teško, i referirao Predsjednici. To je jedan scenarij. Po drugom  je Predsjednica pozvala gospodina O I priupitala ga gdje je bio u petak navečer, “aha, a tko je sve bio tamo, zašto, što se govorilo?” Taj scenarij zvuči logično, nop tko je pak prijavio da je gospodin O bio na rođendanskom slavlju.

Predsjednica nije gubila vrijeme i prema popisu uzvanika, od svakog ponaosob zatražila pismeno očitovanje.  Neki su napisali izjave, a neki nisu... Ovdje neću propustiti prijaviti i gospodina O koji je propustio navesti sve sudionike slavlja. Zbog čega? Radi li se o previdu ili osobnim simpatijama. Ukoliko se radi o poslu, to nikako nije bilo profesionalno. Ukoliko se pak radi o običnom cinkarenju, onda je pitanje, zaslužuje li gospodin O povjerenje poslodavca?

Dakle, dragi željezničari pazite se elektronske pošte, mobitela, a bogme pripazite i na to koga pozivate na tulume… Jer u situaciji kada su vlasnik i poslodavac na jednoj strani, a željezničari (to su oni koji trebaju zasukati rukave i štediti) na drugoj, oni prvi su jako radoznali. Vlasnik (šarmantni ministar sa zagorskih brega) izjavljuje kako on straha ne poznaje, a poslodavac nesiguran u svoje vještine s pendrekom u ruci maše svima oko glave. Jebi ga, djelatnici se znaju pritajiti i izmaknuti. Naučili su to i u demokraciji. Znakovito, vlasnik krajem lipnja izjavljuje u Dnevniku: “ Ova Uprava uživa moje povjerenje.” E dragi naši poslodavci, vjerujte to nikako nije dobro za vas. U svakoj varijanti vrijeme vam ističe, a što ćete vi i vaši bez pendreka?

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 43-44.pdf)NA PERONU BR 43-44.pdf[ ]6631 Kb
Ažurirano Utorak, 14 Srpanj 2015 16:59
 
Struka je poražena? - Na peronu br. 42 PDF Ispis E-mail
Srijeda, 17 Lipanj 2015 19:14

naslovnica br. 42Žalosno je da se nakon civilizacijskih iskoraka u ostatke onoga što smo ponosno zvali Hrvatske željeznice vraća praksa verbalnog delikta, što nam dokazuje koliko smo daleko od zdravog društva, zdrave tvrtke, zdravog poslovanja. Politika bez dostojanstva postavlja upravljače koji kroje uvjete u kojima se ne poštuje ljudsko dostojanstvo i narušava sloboda govora, ali i struka. Upravljači siju strah. Strahovladom su porazili struku. I tako opstaju.

Pogledajmo samo koliko je drastična razlika u posljedicama koje u slučajevima protuzakonitog postupanja podnosi ministar prometa ili član uprave, neki visoki menadžer u odnosu na tamo nekog prometnika vlakova ili čuvara ŽPC-a. U Hrvatskoj se busamo u demokratska prsa, iskorjenjujemo diskriminaciju i zagovaramo pravdu i pravicu uglavnom po okruglim stolovima i konferencijama. U stvarnosti živimo u poslovnoj diktaturi opasnih razmjera. Na terenu ni ministar ni članovi uprave ne odgovaraju za nimalo bezazlena djela, a radnici odgovaraju i kažnjava ih se drakonski bez obzira na kvalitetu svog rada često i u pravilu ako se njihovo postupanje poklapa s neznanjem o procesima koje iskazuju smiješne upravljačke marionete.

Nama ostaje nadati se da će rukovodeći poslodavci čim prije napustiti pogubni trend kažnjavanja za učinjeno mimo procedure, mimo pravila struke, jer će u protivnom radnicima za rješavanje problema preostati samo – ulica!!!

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 42.pdf)NA PERONU BR 42.pdf[ ]6213 Kb
 
A U K...50 - Na peronu br. 40 PDF Ispis E-mail
Utorak, 07 Travanj 2015 13:21

naslovnica br 40U prvom ovogodišnjem broju našeg glasila „Na peronu“ podsjetili smo Vas na neke od mnogobrojnih „genijalnih“ poteza kojima  nas je u 2014. godini uveseljavala ekipa iz HŽ Putničkog prijevoza. Ni ove godine nije trebalo dugo čekati pa da nas ova gospoda iznova podsjete koliko su nespremni i nedorasli izazovima koje pred njih donose zakoni slobodnog tržišta. O čemu je riječ? Nakon što su u listopadu prošle godine svojoj zbirci od 1001 povlastice dodali i onu od 50% temeljenu na iskaznici K-50, došlo je do skoro nadrealne situacije u kojoj su zaposlenici tamo  neke tvrtke „Đuro i sinovi“, koja se bavi proizvodnjom sladoleda i metalnih legura, ostvarivali veća prava u vožnji željeznicom od djelatnika HŽ Infrastrukture koji direktno odrađuju neke od poslova za HŽ PP. Kako bi na neki način ispravili ovu očiglednu nepravdu i situaciju bar donekle učinili prihvatljivijom, većina sindikata iz HŽ Infre tijekom prošlog mjeseca potpisala je ugovore s HŽ PP, čime su svojim članovima omogućili ista prava koja su imali već spomenuti „Đurini“ zaposlenici. Tada na scenu stupaju „čarobnjaci“ iz odjela prodaje HŽ PP, te nekoliko dana nakon što su sa željezničkim sindikatima potpisali spomenute ugovore, iskaznici K-50 dižu cijenu za, ni manje ni više,  već 400% za nosioca prava na povlasticu, tj. s 30,00 na 120,00 kuna, odnosno 266% za korisnika prava, tj. s 30,00 na 80,00 kuna, poništavajući na taj način sve pozitivne efekte proizašle iz tih ugovora. Iznenađenje? Može li nas uopće išta više što dolazi iz ove tvrtke  iznenaditi ili začuditi? Možda jedino neka dobra vijest, ali to onda ne bi bilo iznenađenje već čudo. Stalni negativni trendovi, konstantan pad prihoda, odustajanje ljudi od vožnje željeznicom, sve je to logičan slijed poslovne politike koju sprovodi ova garnitura ljudi u HŽ PP. Činjenica je da je i prije  bilo loših kadrova, da su se i prije donosile loše odluke, ali oni koji danas predstavljaju ovu tvrtku postavili su neke negativne standarde koje teško da će netko u skorijoj budućnosti dostići. Stiče se utisak da kad bi im umjesto HŽ PP nekim slučajem  na upravljanje dali mrtvačnicu, da bi ljudi prestali da umiru. U usporedbi s ovom ekipom, Homer Simpson i njegovo društvo doimaju se poput grupe vrhunskih intelektualaca. Ne treba biti veliki stručnjak  da bi se pogodilo  šta će se  desiti jednom   kada im država  ukine  sve subvencije kojima se, u stvari, ova tvrtka još uvijek održava na životu. Polako ali sigurno, HŽ Putnički prijevoz ide prema svom kraju. Tko ostane zadnji, neka ugasi svjetlo. Rekli bi HEP-ovci: „S energijom racionalno“!

Privitak:
Download this file (NA PERONU 40.pdf)NA PERONU 40.pdf[ ]6523 Kb
Ažurirano Utorak, 07 Travanj 2015 13:28
 
A je to! - Na peronu br. 39 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 02 Ožujak 2015 21:32

naslovnica br 39Svi Vi  koji ste, vidjevši gornju fotografiju (odnosi se na fotografiju na 26. str), pomislili da je ista nastala negdje u Donjecku ili Lugansku, dijelovima Ukrajine zahvaćenima ratom, prevarili ste se. Na  fotografiji je sjeverni dio kolodvorske zgrade u Našicama, točnije prozori na školskoj prostoriji. Nakon što je šef područja zbog lošeg stanja i dotrajalosti stolarije na ovoj prostoriji zatražio da se ista sanira odnosno promijeni, nije  trebalo čekati ni godinu dana, a tvrtka „Leo Grad“, koja ima ugovor s HŽ Infrastrukturom za obavljanje ovakvih i sličnih radova, već je izašla na lice mjesta i intervenirala. Kako ova tvrtka i inače teži alternativnim i nadasve originalnim riješenjima, tako su njeni djelatnici i u ovom slučaju pokazali zavidnu dozu kreativnosti te ostali dosljedni svom inovativnom izričaju. Iako se na prvi pogled čini da su inspiraciju za ovaj zahvat pronašli u jednom „crtiću“ češke proizvodnje, upozoravamo Vas da ništa slično ne pokušavate kod svojih kuća. Ipak je ovdje riječ o vrhunski obučenim profesionalcima. Što bi rekao Laki Topalović u „Maratoncima“: „Ala je opravio, svaka mu čast!“

Privitak:
Download this file (NA PERONU 39.pdf)NA PERONU 39.pdf[ ]6857 Kb
 
U zdrav mozak - Na peronu br. 38 PDF Ispis E-mail
Subota, 14 Veljača 2015 06:27

naslovnica br 38Gledam tako intervju s dr. Milivojem Mandićem i oduševljenju s malim snagama nema kraja. Izvrsna stvar je da ga je netko prepoznao i zaposlio u HŽ Infrastrukturi. Ali kako intervju odmiče sve sam više u čudu. Pa zar je moguće da netko šikanira jedan takav kapacitet i samo mu traži mane i nedostatke!? Pa tko tu koga u zdrav mozak!?!? I tako pomislim na Davora Jurkotića i njegovu emisiju U zdrav mozak. Kad se bez problema javlja i predstavlja kao Tokić iz Vlade RH i bez problema prolazi sve barijere. Tako je nekako i kod nas u firmi. Koriste neki njegovu foru.

Tako kod nas dođe priča znaš, ona ti je prijateljica od Renate, nemoj nju dirati, nije ti to dobro. Mislim si pa što onda, i ja bih volio biti prijateljica od Renate. U zdrav mozak…

Ili kažu, znaš on ti je kum od premijera, nemoj njega dirati. Nisam ni znao da postoji takva funkcija, kum od premijera. U zdrav mozak…

Pa kažu nemoj njega dirati on je kandidat od HDZ-a i bit će direktor. Ne znam onda ni da će HDZ pobijediti na izborima, a ako pobjedi i on bude direktor, bolje da ne pobjede. Ista je priča bila i kad smo čekali SDP-ovce pa njihovi direktori se nisu baš proslavili. U zdrav mozak…

Onda kažu, nemoj njega jer ga čuva sindikat i nitko mu ništa ne može. Mislio sam da sindikati čuvaju radnike, a ne potrošene direktore. U zdrav mozak…

Ili kažu, znaš on ti je radio u uspješnoj firmi. Pa mora da je bio u fondu jer je kod nas potpuno neuspješan. U zdrav mozak…

Onda kažu nije on išao na promet, on je završio pravi fakultet. A ni o od opće kulture, a kamoli znanja. U zdrav mozak…

Onda kažu bio je prvoborac on je naš ponos nemoj njega dirati. Nisam znao da su prvoborci čuvali podrume po Mihanovićevoj. U zdrav mozak…

Dragi dr. Mandiću, u jednoj stvari se ne slažem s Vama. A to je kad ste rekli da danas oni koji vode nemaju viziju gdje nas vode. Imaju oni jasno viziju, a to je da nas sve … u zdrav mozak. Jer to je jedini način da ostanu na svojim pozicijama koje nisu zaslužili.

Privitak:
Download this file (NA PERONU 38.pdf)NA PERONU 38.pdf[ ]6950 Kb
Ažurirano Subota, 14 Veljača 2015 06:37
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 5 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!