Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
Možemo li se radovati li ne? - Na peronu br. 48 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 21 Prosinac 2015 17:16

naslovnica br 48Evo, za nekoliko dana dolazi nam Nova 2016. i doba je Adventa ali i sumiranja rezultata iz sada već gotovo Stare godine.

Dakle, čime se možemo pohvaliti u 2015. godini? Koja smo postignuća zabilježili?

Otvorili smo na stotine radnih mjesta, podigli plaće, rekonstruirali stotine kilometara pruga, otvorili nove željezničke linije, poslovni rezultati su nam naprosto fantastični. Investirali smo mnogo u budući razvoj; kupili smo daleko ispod cijene zemljište bez kojega ne možemo dalje poslovati, riješili se nepoćudnih kadrova u nekretninama koji su očito bili kočnica razvoja i takoreći „državni neprijatelji“, zapošljavali provjerene eksperte…

A Uprava? Naravno da je to sve zasluga naše divne Uprave. I ne samo to. Osim krucijalnim problemima važnim za budućnost Infre Uprava je vodila cijelo vrijeme i o naizgled sitnim detaljima: uštedi na kupnji novogodišnjeg drvca, pažljivo praćenje evidencije dolaska na posao, suhomesnatim proizvodima u podrumima kolodvora… Sve su to naizgled sitnice koje mogu ozbiljno ugroziti našu budućnost. I zato velika hvala našoj bajnoj Upravi, Nadzornom odboru i Skupštini društva koju čini jedan čovjek naš dragi ministar Hajdaš Dončić. I njihovom timskom radu u kojem konsenzus nikada nije dolazio u pitanje. Kakva kontrola, kakvi bakrači, svi mi mislimo i radimo kao jedan.

I zato znamo da nas uz sadašnju upravljačku strukturu čeka blistava i bezbrižna budućnost. Hrvatska nije u krizi a HŽ Infra još manje. Idemo naprijed.

Ovaj tekst smo napisali jer je uskoro Božić i Nova godina i ne želimo vam pokvariti raspoloženje. Koji puta moramo i „malkice“ lagati u cilju dobrog raspoloženja i antidepresivnih mjera.

A poslije Nove godine ćemo otvoriti oči i pogledati gdje smo. I sjetiti se onog starog vica još iz socijalističko – komunjarskih vremena; živjeli smo u mraku a onda su došla nova vremena i neka budala je upalila svjetlo.

Trebamo li imati ljude u Hrvatskoj koji će nam paliti svjetlo? Mi u SPVH-u svima želimo sve najbolje u 2016. godini i smatramo da u Hrvatskoj treba paliti svijetla. I trebaju nam lučonoše koji će nam ukazivati na stvarnost i upozoravati na pogreške.

Uvijek smo to radili i radit ćemo i dalje. Ma koliko istine nekima bile neugodne.

I još jedno: svima članovima sindikata… želimo sve najbolje…

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 48.pdf)NA PERONU BR 48.pdf[ ]6981 Kb
 
Natrag, a ne naprijed (bolje bi bilo) - Na peronu br. 47 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 16 Studeni 2015 19:03

naslovnica br 47Za posljednju kampanju SDP je pripremio slogan „Naprijed, a ne nazad.“  U konačnici se poruka malo izmijenila u „nema povratka na staro“, ali smisao je ostao isti. No tema ovog teksta nisu izbori, već samo kratka analiza vremena putovanja vlakovima na pravcima iz Zagreba prema Vinkovcima, Sisku i Varaždinu prema voznim redovima od 1958. godine pa sve do današnjih dana. I kada se pogledaju vozna vremena čini se kako bi „povratak na staro“ odgovarao i željezničarima i putnicima. Primjerice, davne 1938. godine direktnim vlakom od Zagreba do Beograda putovalo se četiri sata ili 1978. Od Zagreba do Siska najbrži je vlak stizao za 34 minute. Za samo 2 sata i 28 minuta, davne 1988. se stizalo od Zagreba do Vinkovaca. Otprilike toliko danas se putuje autocestom od Vinkovaca do središta Zagreba (provjereno).

Od kada je Hrvatske, Hrvatske željeznice su u konstantom procesu restrukturiranja, procesu kojem se kraj ne nazire. U tom restrukturiranju željeznički sustav gubi radnike, putnike, terete i nekretnine. Sve to bio je povod da malo zavirimo u vozne redove i vratimo se u vremena kada se za putovanje vlakom tražila karta više, kada su se prodavale dvostruke rezervacije i kada su vagon restorani bili puni cijelo vrijeme putovanja od Zagreba do Splita. Posljednja SDP-ova vlada najavila je velika ulaganja u željeznicu i dok je ministar financija bio Slavko Linić i sistem je vodila prva Uprava, naslućivalo se da se konačno kreće. Brzine vožnji vlakova, doduše zakratko, u većoj mjeri su se povećavale nego što su se smanjivale. Podjela željeznice pak dovodila je do apsurdnih situacija da se na novoobnovljenim prugama HŽ Putnički prijevoz odlučivao za prijevoz putnika autobusima. I ukoliko sve to metnemo na stranu krenut ćemo s analizom voznih vremena kako su navedena u knjižicama Voznog reda 1958., 1959., 1978., 1988., 1998. i konačno ove godine.

Ostatak teksta je u ovom broju „Na peronu“.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 47.pdf)NA PERONU BR 47.pdf[ ]7319 Kb
 
Stručni osvrt na Nacionalni program želj. infrastrukture - Na peronu br. 46 PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 18 Listopad 2015 19:44

naslovnica br 46Iz razgovora s prof. Ivanom Dadićem:

Prometna strategija znači u cjelini nije dobra, a s druge strane i ovaj dio željezničke infrastrukture o kojem je ovdje riječ nije kvalitetan jer se zapravo ne predstavlja integralan dio prometnog sustava RH tako da je taj dio zanemaren. S druge strane oni u jednoj rečenici u tom uvodnom djelu kažu da Hrvatska treba osim vlastitih potreba zadovoljiti i potrebe Europe,  radi njezinog geoprometnog položaja i oblika. Upravo geoprometni oblik i položaj traži da Hrvatska najprije poveže svoje dijelove, a to je Slavonija sa Dalmacijom, Središnja Hrvatska sa svim ostalim dijelovima i na taj ćemo se način preko tih dijelova prometne infrastrukture povezati sa Svijetom. To zapravo nije dovoljno naznačeno, a s druge strane su potpuno zapostavljeni veliki hrvatski gradovi, osobito u putničkom prijevozu. Najgore su u tom smislu prošli Zagreb, pa djelom i Split, a i slavonski gradovi koji imaju velike predispozicije da se željeznicom odvija veliki dio putničkog prometa. Nažalost, tom se nije uopće posvetila dovoljna pozornost i šteta je jer  ćemo dugoročno kaskati za tim. Nije svejedno potrošiti sredstva EU za nešto što će nam biti korisno i što će davati dobit i stvarati nova radna mjesta i to je zapravo bitno. Ako potrošimo Europska sredstva koja u velikom djelu sudjeluju u sufinanciranju ovih projekata, ako to nisu racionalni projekti, ako ne donose dobit, onda ni Europa ni Hrvatska od toga neće imati koristi. Često puta mislim da nismo vodili dovoljno računa o tome, tako da primjera radi Zagreb ima idealnu poziciju u odnosu na pružanje željezničkih pruga, ali ne vidim da će se ovim četverogodišnjim programom nešto napraviti da putnički prijevoz bude puno značajniji, osobito mislim na onaj gradski, prigradski i regionalni prijevoz. Ovdje pod regionalnim prijevozom možemo podrazumijevati sve ovo što se odvija između susjednih Županija i sve ono što se odvija oko grada Zagreba i njegove okoline. Tu ima oko 2 milijuna stanovnika i željeznica bi idealno došla u tom djelu. Ne vidim da se uopće razmišlja o Samoboru, o izgradnji dvokolosiječne pruge prema Samoboru. Ne vidim da se nešto značajnije ulaže u zagrebački željeznički čvor gdje ima najviše putnika. S druge strane imali smo jednu jedinstvenu kartu za prijevoz putnika željeznicom i tramvajem između ovih okolnih mjesta oko Zagreba i to nažalost više ne funkcionira, tako da putnici zapravo bježe sa željeznice, dok s druge strane kada željeznica dobro funkcionira na potezu recimo od Dugog Sela prema Zagrebu i Zaprešiću to je onda izvanredna stvar.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 46.pdf)NA PERONU BR 46.pdf[ ]7114 Kb
Više...
 
Agencijski radnici su činjenica na željeznici PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 10 Rujan 2015 13:50

naslovnica br 45Ova uprava, odnosno nježniji dio ove uprave (ali i članovi uprava drugih željezničkih tvrtki) na sastancima, ali i kroz dostupne joj medije svako malo plasira tvrdnje da su u HŽ Infri radnici lijeni, da premalo rade, da su neproduktivni, da su prečesto na bolovanju, da imaju predobre plaće koliko rade, da predobro žive, da se jaaakooo zabušava, sve sami neradnici, itd.

Nije sporno da postoje i ne toliko marljivi radnici ili da katkad ljudi odu na bolovanje iako zapravo nisu bolesni. No to su u velikoj mjeri iznimni i nebitni slučajevi koji nemaju nikakve veze s problemima ekonomije niti produktivnosti i efikasnosti u HŽ Infri, niti se uopće mogu uspoređivati s primjerima očitih kršenja ugovorenih radničkih prava koja imamo, a koje se u pravilu u svakoj prilici navode kao prekomjerna, opisujući da smo bešćutni na hrvatske prilike i sl.

Iza njihovih priča o “lijenosti” radnika stoje vrlo konkretni materijalni interesi koje treba prozreti. Njihove poruke dio  su ideološkog i psihološkog rata kojim žele u korijenu sasjeći potencijalan otpor željezničara. U slučaju da sindikati pokrenu radnike ili dio njih, takve kampanje osiguravaju to da im „javnost“ ne bude naklonjena. To je opasnost koje treba biti svjestan, ali to nije razlog da se zbog nje unaprijed odustane.

Vrijedi ukazati i da su se potiho, bez ikakvog sindikalnog otpora, u naše okruženje uvukli tijekom ove godine agencijski radnici (kondukteri) kojima HŽ PP „krpa“ kronični nedostatak radnika. Niti jedan sindikat iz HŽ PP nije se oglasio makar i nekom glupavom rečenicom.

Šutnja… posvemašnja, zlokobna šutnja.

Isto nas čeka nakon natječaja za osposobljavanje 50 strojovođa koji nakon osposobljavanja neće dobiti ugovor o radu u HŽ PP, nego će ih tako osposobljene „otkriti“ neka od agencija.

Zamislimo koja je to u prvom redu sigurnosna katastrofa da se na radna mjesta izvršnih radnika zapošljava agencijske radnike. Čeka li nas to sutra u HŽ Infri? Do kud seže to zlo upravljačkih garnitura koji danas upravljaju ostacima nekad jedinstvenih Hrvatskih željeznica?

Jer je agencijsko iznajmljivanje radnika novost u našem okruženju u ovom broju „Na peronu“ prenosimo tekst koji ocrtava neke od glavnih negativnosti.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 45.pdf)NA PERONU BR 45.pdf[ ]6509 Kb
 
Veliki brat i pazi što pričaš -Na peronu br. 43 - 44 PDF Ispis E-mail
Utorak, 14 Srpanj 2015 16:50

naslovnica br 43 44

“Nemoj slati mailom, nemoj preko telefona” – upute su koje se pokoji put mogu čuti. Radi li se ovdje o paranoji, pogotovo kod starijih željezničara. Oni se prisjećaju često puta izgovarane mudre misli, “OZNA sve dozna.” Dobronamjerni  savjeti su i ovi: “Udbaši su svuda oko nas i pazi što pričaš. Ovdje i zidovi imaju uši.”

No s druge strane čovjek si pomisli: “Po čemu sam ja nekome važan da bi me prisluškivali. To što pričam nije ništa mudro, a tako govore više manje svi moji kolege. Osim toga vrijeme je demokracije i slobode misli, pa zašto čovjek onda ne bi rekao što misli?

Današnje tehničke mogućnosti su takve da Amerikanci mogu uspješno prisluškivati francuskog predsjednika ili njemačku predsjednicu. Demokratski organizirane države tako postupaju prema svojim prijateljima. Jer družba je družba, a služba služba. Obrasci ponašanja iz socijalizma nisu se bitno promijenili niti u Hrvatskoj. Rene Valčić, je stradao zbog jednog maila koji mu je poslala Mirela Holy. Mail je procurio u javnost, no nikada se nije i neće saznati tko je čovjeku ušao u kompjuter. Snimke nadzornih kamera  na splitskom Poljudu pregledavaju se danima i što će otkriti? Ništa, svastiku su  nacrtali nepoznati počinitelji, a istraga se nastavlja. Sličan rukopis, nije li?

A sada malo o najnovijem događaju koji je, gledano sa strane, bizaran i komičan. No tko se pak našao u središtu zbivanja, njemu to zasigurno nije bilo ni najmanje smiješno. Još dugo vremena sudionicima će se grčiti u želucu kad god se prisjete naoko bezazlene proslave rođendana.

Dakle legenda ovako govori:

Ne tako davno smijenjeni predsjednik Uprave, jednog našeg velikog poduzeća (čitaj: “ Pružne građevine”), odlučio je onako pošteno proslaviti rođendan. Valjda je na bolovanju malo razmislio i sam sebi rekao : “A što se ne bi malo proveselili?” I ne budi mu teško, pozvao je kolege, prijatelje pa je zabava mogla početi.

Ono što je možda posebno zanimljivo jest, doduše neprovjereni podatak, da je smijenjeni Predsjednik u srodstvu s aktualnom, jednom i jedinom, Predsjednicom. Sa udobne savjetničke pozicije u Infrastrukturi poslan je da odradi posao u Pružne građevine. Očito nije radio onako kako se to od njega očekivalo i dvojbe nije bilo. Drugi član Uprave Pružnih građevina je umro. Tročlana Uprava poduzeća sada se svela na jednog čovjeka pa je najavljeno daljnje restrukturiranje poduzeća, odnosno otpuštanje 400 radnika. Sindikati su najavili prosvjede. No kakva vajda od toga ili “uzalud vam trud svirači”.

Vratimo se sada na temu ove priče.

Na veselici se okupilo društvo, a došli su i slavonski tamburaši. Od njih nema boljih. Uz dobru hranu, pokoju čašicu vinčeka društvo svi su odlično zabavljalo. U takvoj atmosferi opušteno se razgovaralo.  Nije se mogla zaobići željeznica, tema svih tema. No kada se kaže: “Što se dogodi u Vegasu, to tamo i ostaje”, misli se na diskreciju, zavjet šutnje… No što ako netko propjeva, cinkari, tužaka ili unaprijed krene u Vegas kako bi prikupio i na pravo mjesto prenio podatke. E upravo nešto od toga se to dogodilo na ovom rođendanu.

Ovdje se tako zatekao i gospodin O . Promatrao je što se događa, pamtio što se govori i ne budi mu teško, i referirao Predsjednici. To je jedan scenarij. Po drugom  je Predsjednica pozvala gospodina O I priupitala ga gdje je bio u petak navečer, “aha, a tko je sve bio tamo, zašto, što se govorilo?” Taj scenarij zvuči logično, nop tko je pak prijavio da je gospodin O bio na rođendanskom slavlju.

Predsjednica nije gubila vrijeme i prema popisu uzvanika, od svakog ponaosob zatražila pismeno očitovanje.  Neki su napisali izjave, a neki nisu... Ovdje neću propustiti prijaviti i gospodina O koji je propustio navesti sve sudionike slavlja. Zbog čega? Radi li se o previdu ili osobnim simpatijama. Ukoliko se radi o poslu, to nikako nije bilo profesionalno. Ukoliko se pak radi o običnom cinkarenju, onda je pitanje, zaslužuje li gospodin O povjerenje poslodavca?

Dakle, dragi željezničari pazite se elektronske pošte, mobitela, a bogme pripazite i na to koga pozivate na tulume… Jer u situaciji kada su vlasnik i poslodavac na jednoj strani, a željezničari (to su oni koji trebaju zasukati rukave i štediti) na drugoj, oni prvi su jako radoznali. Vlasnik (šarmantni ministar sa zagorskih brega) izjavljuje kako on straha ne poznaje, a poslodavac nesiguran u svoje vještine s pendrekom u ruci maše svima oko glave. Jebi ga, djelatnici se znaju pritajiti i izmaknuti. Naučili su to i u demokraciji. Znakovito, vlasnik krajem lipnja izjavljuje u Dnevniku: “ Ova Uprava uživa moje povjerenje.” E dragi naši poslodavci, vjerujte to nikako nije dobro za vas. U svakoj varijanti vrijeme vam ističe, a što ćete vi i vaši bez pendreka?

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 43-44.pdf)NA PERONU BR 43-44.pdf[ ]6631 Kb
Ažurirano Utorak, 14 Srpanj 2015 16:59
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 4 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!