Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
NA PERONU BR. 49 PDF Ispis E-mail
Subota, 23 Siječanj 2016 08:31

naslovnica br 49Ujeo vuk magare ili baš nas briga

Neki dan smo se u SPVH-u pokušali prisjetiti (bez da zavirujemo u arhivu) onako „od oka“ koliko smo puta u zadnjih nekoliko godina upozoravali na razne negativne pojave i probleme samo u željezničkom sustavu. Dopisi ministarstvu prometa i samom ministru, premijeru i članovima Vlade, saborskom odboru za promet, predsjedniku Sabora, upravi HŽ Infrastrukture i NO, medijima… Organizirali smo i okrugle stolove o aktualnim temama i problemima koji nas muče uz sudjelovanje najeminentnijih stručnjaka, intervjuirali znanstvenike o njihovom viđenju problema, razmjenjivali međunarodna iskustva sa kolegama iz Poljske, Slovenije, Austrije, Slovenije, Srbije …

U razgovoru uz kavu prisjetili smo se Cervantesa i njegovog don Quijota koji je bezuspješno jurišao na vjetrenjače. Jurišamo li mi u SPVH-u na vjetrenjače?

Da podsjetimo naše članove kao i sve čitatelje na vrlo ozbiljne probleme i pogreške na koje smo ukazivali a koje su ozbiljno ugrožavale i ugrožavaju opstojnost ne samo željeznice već i cijelog prometnog sustava: ukidanje pruga i propadanje HŽ Putničkog prijevoza (prihodi im se višestruko smanjuju i ne poduzima se ništa) neuspjela privatizacija HŽ Carga, propali natječaji za EU fondove (pruga D. Selo – Križevci), nestručnost ministarstva što se posebno očitovalo u takozvanoj „Prometnoj strategiji“ za koju smo dokazali i elaborirali da s prometom nema nikakvih dodirnih točaka i „kupnja“ zemljišta koje nam nije potrebno…

Zabilježili smo i posljednji slučaj nezakonita otkaza devetorici naših djelatnika na što smo bezuspješno upozorili pa smo morali poduzeti korak dalje i uz prijavu DORH-u angažirali pravnicu kako bi zaštitili naše djelatnike.

Kakve su bile reakcije na sve navedeno? Sveučilišni profesori, priznati znanstvenici, uvaženi ljudi od struke… pravnici, ekonomisti, prometaši … mogli smo i možemo tim „uhljebima“ rođacima i nećacima, podobnima i „sposobnima“ govoriti i pisati koliko nam drago oni će i dalje tjerati po svome. Dok ne nastanu promjene.

Kakve promjene želimo? Ne trebaju nam nikakvi genijalci, ni poštenjačine, ni super stručnjaci, ni… Treba nam samo malo, malkice odgovornosti.

Da prestane biti istinita ona narodna „ujeo vuk magare“ iliti baš me briga. Da se konačno počne odgovarati za svoje postupke: za nerad, neznanje, nepoštivanje zakona i samovolju i slično. O kriminalu da se i ne govori.

Od nove vlasti očekujemo samo to. Ostalo će doći samo po sebi.

Očekujemo li suviše?

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 49.pdf)NA PERONU BR 49.pdf[ ]7120 Kb
Ažurirano Subota, 23 Siječanj 2016 08:36
 
Možemo li se radovati li ne? - Na peronu br. 48 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 21 Prosinac 2015 17:16

naslovnica br 48Evo, za nekoliko dana dolazi nam Nova 2016. i doba je Adventa ali i sumiranja rezultata iz sada već gotovo Stare godine.

Dakle, čime se možemo pohvaliti u 2015. godini? Koja smo postignuća zabilježili?

Otvorili smo na stotine radnih mjesta, podigli plaće, rekonstruirali stotine kilometara pruga, otvorili nove željezničke linije, poslovni rezultati su nam naprosto fantastični. Investirali smo mnogo u budući razvoj; kupili smo daleko ispod cijene zemljište bez kojega ne možemo dalje poslovati, riješili se nepoćudnih kadrova u nekretninama koji su očito bili kočnica razvoja i takoreći „državni neprijatelji“, zapošljavali provjerene eksperte…

A Uprava? Naravno da je to sve zasluga naše divne Uprave. I ne samo to. Osim krucijalnim problemima važnim za budućnost Infre Uprava je vodila cijelo vrijeme i o naizgled sitnim detaljima: uštedi na kupnji novogodišnjeg drvca, pažljivo praćenje evidencije dolaska na posao, suhomesnatim proizvodima u podrumima kolodvora… Sve su to naizgled sitnice koje mogu ozbiljno ugroziti našu budućnost. I zato velika hvala našoj bajnoj Upravi, Nadzornom odboru i Skupštini društva koju čini jedan čovjek naš dragi ministar Hajdaš Dončić. I njihovom timskom radu u kojem konsenzus nikada nije dolazio u pitanje. Kakva kontrola, kakvi bakrači, svi mi mislimo i radimo kao jedan.

I zato znamo da nas uz sadašnju upravljačku strukturu čeka blistava i bezbrižna budućnost. Hrvatska nije u krizi a HŽ Infra još manje. Idemo naprijed.

Ovaj tekst smo napisali jer je uskoro Božić i Nova godina i ne želimo vam pokvariti raspoloženje. Koji puta moramo i „malkice“ lagati u cilju dobrog raspoloženja i antidepresivnih mjera.

A poslije Nove godine ćemo otvoriti oči i pogledati gdje smo. I sjetiti se onog starog vica još iz socijalističko – komunjarskih vremena; živjeli smo u mraku a onda su došla nova vremena i neka budala je upalila svjetlo.

Trebamo li imati ljude u Hrvatskoj koji će nam paliti svjetlo? Mi u SPVH-u svima želimo sve najbolje u 2016. godini i smatramo da u Hrvatskoj treba paliti svijetla. I trebaju nam lučonoše koji će nam ukazivati na stvarnost i upozoravati na pogreške.

Uvijek smo to radili i radit ćemo i dalje. Ma koliko istine nekima bile neugodne.

I još jedno: svima članovima sindikata… želimo sve najbolje…

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 48.pdf)NA PERONU BR 48.pdf[ ]6981 Kb
 
Natrag, a ne naprijed (bolje bi bilo) - Na peronu br. 47 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 16 Studeni 2015 19:03

naslovnica br 47Za posljednju kampanju SDP je pripremio slogan „Naprijed, a ne nazad.“  U konačnici se poruka malo izmijenila u „nema povratka na staro“, ali smisao je ostao isti. No tema ovog teksta nisu izbori, već samo kratka analiza vremena putovanja vlakovima na pravcima iz Zagreba prema Vinkovcima, Sisku i Varaždinu prema voznim redovima od 1958. godine pa sve do današnjih dana. I kada se pogledaju vozna vremena čini se kako bi „povratak na staro“ odgovarao i željezničarima i putnicima. Primjerice, davne 1938. godine direktnim vlakom od Zagreba do Beograda putovalo se četiri sata ili 1978. Od Zagreba do Siska najbrži je vlak stizao za 34 minute. Za samo 2 sata i 28 minuta, davne 1988. se stizalo od Zagreba do Vinkovaca. Otprilike toliko danas se putuje autocestom od Vinkovaca do središta Zagreba (provjereno).

Od kada je Hrvatske, Hrvatske željeznice su u konstantom procesu restrukturiranja, procesu kojem se kraj ne nazire. U tom restrukturiranju željeznički sustav gubi radnike, putnike, terete i nekretnine. Sve to bio je povod da malo zavirimo u vozne redove i vratimo se u vremena kada se za putovanje vlakom tražila karta više, kada su se prodavale dvostruke rezervacije i kada su vagon restorani bili puni cijelo vrijeme putovanja od Zagreba do Splita. Posljednja SDP-ova vlada najavila je velika ulaganja u željeznicu i dok je ministar financija bio Slavko Linić i sistem je vodila prva Uprava, naslućivalo se da se konačno kreće. Brzine vožnji vlakova, doduše zakratko, u većoj mjeri su se povećavale nego što su se smanjivale. Podjela željeznice pak dovodila je do apsurdnih situacija da se na novoobnovljenim prugama HŽ Putnički prijevoz odlučivao za prijevoz putnika autobusima. I ukoliko sve to metnemo na stranu krenut ćemo s analizom voznih vremena kako su navedena u knjižicama Voznog reda 1958., 1959., 1978., 1988., 1998. i konačno ove godine.

Ostatak teksta je u ovom broju „Na peronu“.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 47.pdf)NA PERONU BR 47.pdf[ ]7319 Kb
 
Stručni osvrt na Nacionalni program želj. infrastrukture - Na peronu br. 46 PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 18 Listopad 2015 19:44

naslovnica br 46Iz razgovora s prof. Ivanom Dadićem:

Prometna strategija znači u cjelini nije dobra, a s druge strane i ovaj dio željezničke infrastrukture o kojem je ovdje riječ nije kvalitetan jer se zapravo ne predstavlja integralan dio prometnog sustava RH tako da je taj dio zanemaren. S druge strane oni u jednoj rečenici u tom uvodnom djelu kažu da Hrvatska treba osim vlastitih potreba zadovoljiti i potrebe Europe,  radi njezinog geoprometnog položaja i oblika. Upravo geoprometni oblik i položaj traži da Hrvatska najprije poveže svoje dijelove, a to je Slavonija sa Dalmacijom, Središnja Hrvatska sa svim ostalim dijelovima i na taj ćemo se način preko tih dijelova prometne infrastrukture povezati sa Svijetom. To zapravo nije dovoljno naznačeno, a s druge strane su potpuno zapostavljeni veliki hrvatski gradovi, osobito u putničkom prijevozu. Najgore su u tom smislu prošli Zagreb, pa djelom i Split, a i slavonski gradovi koji imaju velike predispozicije da se željeznicom odvija veliki dio putničkog prometa. Nažalost, tom se nije uopće posvetila dovoljna pozornost i šteta je jer  ćemo dugoročno kaskati za tim. Nije svejedno potrošiti sredstva EU za nešto što će nam biti korisno i što će davati dobit i stvarati nova radna mjesta i to je zapravo bitno. Ako potrošimo Europska sredstva koja u velikom djelu sudjeluju u sufinanciranju ovih projekata, ako to nisu racionalni projekti, ako ne donose dobit, onda ni Europa ni Hrvatska od toga neće imati koristi. Često puta mislim da nismo vodili dovoljno računa o tome, tako da primjera radi Zagreb ima idealnu poziciju u odnosu na pružanje željezničkih pruga, ali ne vidim da će se ovim četverogodišnjim programom nešto napraviti da putnički prijevoz bude puno značajniji, osobito mislim na onaj gradski, prigradski i regionalni prijevoz. Ovdje pod regionalnim prijevozom možemo podrazumijevati sve ovo što se odvija između susjednih Županija i sve ono što se odvija oko grada Zagreba i njegove okoline. Tu ima oko 2 milijuna stanovnika i željeznica bi idealno došla u tom djelu. Ne vidim da se uopće razmišlja o Samoboru, o izgradnji dvokolosiječne pruge prema Samoboru. Ne vidim da se nešto značajnije ulaže u zagrebački željeznički čvor gdje ima najviše putnika. S druge strane imali smo jednu jedinstvenu kartu za prijevoz putnika željeznicom i tramvajem između ovih okolnih mjesta oko Zagreba i to nažalost više ne funkcionira, tako da putnici zapravo bježe sa željeznice, dok s druge strane kada željeznica dobro funkcionira na potezu recimo od Dugog Sela prema Zagrebu i Zaprešiću to je onda izvanredna stvar.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 46.pdf)NA PERONU BR 46.pdf[ ]7114 Kb
Više...
 
Agencijski radnici su činjenica na željeznici PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 10 Rujan 2015 13:50

naslovnica br 45Ova uprava, odnosno nježniji dio ove uprave (ali i članovi uprava drugih željezničkih tvrtki) na sastancima, ali i kroz dostupne joj medije svako malo plasira tvrdnje da su u HŽ Infri radnici lijeni, da premalo rade, da su neproduktivni, da su prečesto na bolovanju, da imaju predobre plaće koliko rade, da predobro žive, da se jaaakooo zabušava, sve sami neradnici, itd.

Nije sporno da postoje i ne toliko marljivi radnici ili da katkad ljudi odu na bolovanje iako zapravo nisu bolesni. No to su u velikoj mjeri iznimni i nebitni slučajevi koji nemaju nikakve veze s problemima ekonomije niti produktivnosti i efikasnosti u HŽ Infri, niti se uopće mogu uspoređivati s primjerima očitih kršenja ugovorenih radničkih prava koja imamo, a koje se u pravilu u svakoj prilici navode kao prekomjerna, opisujući da smo bešćutni na hrvatske prilike i sl.

Iza njihovih priča o “lijenosti” radnika stoje vrlo konkretni materijalni interesi koje treba prozreti. Njihove poruke dio  su ideološkog i psihološkog rata kojim žele u korijenu sasjeći potencijalan otpor željezničara. U slučaju da sindikati pokrenu radnike ili dio njih, takve kampanje osiguravaju to da im „javnost“ ne bude naklonjena. To je opasnost koje treba biti svjestan, ali to nije razlog da se zbog nje unaprijed odustane.

Vrijedi ukazati i da su se potiho, bez ikakvog sindikalnog otpora, u naše okruženje uvukli tijekom ove godine agencijski radnici (kondukteri) kojima HŽ PP „krpa“ kronični nedostatak radnika. Niti jedan sindikat iz HŽ PP nije se oglasio makar i nekom glupavom rečenicom.

Šutnja… posvemašnja, zlokobna šutnja.

Isto nas čeka nakon natječaja za osposobljavanje 50 strojovođa koji nakon osposobljavanja neće dobiti ugovor o radu u HŽ PP, nego će ih tako osposobljene „otkriti“ neka od agencija.

Zamislimo koja je to u prvom redu sigurnosna katastrofa da se na radna mjesta izvršnih radnika zapošljava agencijske radnike. Čeka li nas to sutra u HŽ Infri? Do kud seže to zlo upravljačkih garnitura koji danas upravljaju ostacima nekad jedinstvenih Hrvatskih željeznica?

Jer je agencijsko iznajmljivanje radnika novost u našem okruženju u ovom broju „Na peronu“ prenosimo tekst koji ocrtava neke od glavnih negativnosti.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 45.pdf)NA PERONU BR 45.pdf[ ]6509 Kb
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 4 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!