Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
Nesvakidašnja jadikovka - Na peronu br. 53 PDF Ispis E-mail
Srijeda, 15 Lipanj 2016 06:21

naslovnica br 53Ako je problem s neokrečenim prometnim uredom u kolodvoru Đurđenovac nešto sasvim uobičajeno za našu tvrtku i radne prostorije izvršnog osoblja, onda je onaj u kolodvoru Slatina sve samo ne uobičajen i mogao bi se slobodno i bez ikakvog uveličavanja svrstati u rubriku „ vjerovali ili ne “. Skoro pa nadrealno zvuči da u 21. stoljeću, u samom centru grada, niti jedan od skretničarskih blokova nema uvedenu vodu tj. nije priključen na gradski vodovod, kao i to da ovaj problem  traje već više od 40 godina. Bitno je reći i to da se u sklopu bloka 1 nalazi i WC koji iz spomenutog razloga nikad nije bio u funkciji. Mijenjale su se u međuvremenu države, društvena uređenja, organizacijske jedinice, generacije željezničara otišle su u mirovinu da bi umjesto njih sada radili neki novi ljudi, jedino je problem ostao nepromijenjen.  Možda bi razlog za njegovo neriješavanje trebalo tražiti u profilu radnika koji rade u tim blokovima. Da su to kojim slučajem radna mjesta nekih egzotičnih zanimanja  (to su ona radna mjesta koja sama sebi napišu ugovore po kojima nikad ne mogu dobiti otkaz), a da se spomenuti blokovi nalaze negdje u pustinji, vjerovatno bi već odavno pored svakog od njih  bili iskopani arteški bunari i zasađene cvjetne oaze. Kako su ovdje ipak u pitanju samo „obični“ skretničari, a oni su ionako planirani za „rasip “ čim poslodavac uloži one silne milijarde u modernizaciju pruge, do priključka njihovih blokova na vodovod  teško da će doći i u ovom stoljeću. Na ovaj problem nadređeni su više puta upozoravani, što pismeno, raznim dopisima i zamolbama, a što usmeno, na raznim skupovima i sastancima. Naravno,  njihovih obećanja o rješavanju istog nikada nije nedostajalo, ali što to vrijedi kad  na raznim domjencima i pinkl-balovima, uslijed djelovanja mješavine iločke graševine i afričke šljive, dodatno pojačane veselim zvukovima tamburice, problemi tamo nekih skretničara imaju značaj kao i izvoz dudovog svilca za rast crnogorskog BDP-a. Čarobne riječi kojima regionalni čelnici „zapuše“ usta i onima najskeptičnijima uvijek su iste: „U planu je“. Nakon što ih čujete, možete biti više nego sigurni da od svega  toga  neće biti ništa.

Privitak:
Download this file (na peronu  53.pdf)na peronu 53.pdf[ ]4746 Kb
Ažurirano Srijeda, 15 Lipanj 2016 06:43
Više...
 
Svakidašnja jadikovka - Na peronu br. 52 PDF Ispis E-mail
Srijeda, 27 Travanj 2016 17:55

naslovnica br. 52Odustali smo nakon razgovora s jednim od predstavnika poslodavca, inače zaduženim za prenošenje pozdrava, te dočeke i ispraćaje putnika (jedno od onih radnih mjesta čije je postojanje  samo sebi svrha)  koji nas je uvjerio da je rješavanje problema prometnog ureda uveliko u tijeku i da je samo pitanje dana kada će otpočeti radovi.

Na cjelokupnoj mreži HŽ Infre sasvim sigurno da nema kolodvora u kojem su radni uvjeti dovedeni do takve razine da ne bi mogli biti bolji. Dok se negdje radi tek o sitnim nedostacima koje bi trebalo otkloniti, negdje su opet neophodni puno veći i financijski zahtjevniji radovi kako bi se uvjeti u kojima naše kolege žive i rade mogli ocijeniti kao zadovoljavajući. Kad je riječ o manjim zahvatima i preinakama, njih  radnici često znaju riješiti samoinicijativno i o vlastitom trošku, jer ako bi čekali da to odradi onaj kome je to zakonska dužnost, znači poslodavac, vjerovatno bi mnogi od njih prije dočekali odlazak u mirovinu. Ipak, u slučajevima za čije  rješenje  je neophodan angažman vanjskih tvrtki i izvođača, tu se puno teže dolazi do pozitivnih rješenja i sve ovisi isključivo o dobroj volji poslodavca. Ovom prilikom donosimo Vam priču o  Đurđenovcu, odnosno prometnom uredu u ovom kolodvoru (u sklopu kojeg je i prostorija putničke blagajne), koji je zadnji put okrečen još one godine „kad je žito bilo prerodilo“. Radove je izvela tvrtka „PZZ Inženjering“ koja je, usput da spomenemo,  ugašena 2010. godine,  što je u neku ruku bio  očekivan slijed događaja uzimajući u obzir  kvalitetu i brzinu  usluga koje je ista pružala, kao i cijenu koju je za te usluge naplaćivala. Neposredni izvršioci bili su trojica „stručnjaka“ čije je radno vrijeme obavezno počinjalo pauzom, a koja je ponekad znala potrajati i po nekoliko sati i za vrijeme koje su, kako su to sami znali reći, „nabijali radnu temperaturu“ hraneći se uglavnom Badelovim „prehrambenim“ proizvodima. Radovi koji bi u normalnim okolnostima trajali oko tjedan dana, u ovom slučaju potrajali su skoro 2 mjeseca, a kvaliteta urađenog bila je vidljiva već nakon godinu dana kada je boja sa zidova počela otpadati. Cijena? Prava sitnica! Otprilike kao da su osim krečenja, na cijelu zgradu stavili i novu fasadu. S izolacijom, naravno. Na loše stanje prometnog ureda u kol. Đurđenovac poslodavac, odnosno njegovi predstavnici u Regiji Istok,  upozoreni su više puta, što usmeno što pismeno, a u isto su se mogli uvjeriti i na licu mjesta za vrijeme bezbroj provedenih  kontrola i obilazaka. Kako i unatoč tome ništa konkretno nije urađeno, ponovo smo im se obratili pisanim upitom. Službeni (pisani) odgovor ni do danas nismo dobili. Radi korektnosti, moramo reći da je bilo usmenih prijedloga s njihove strane da problem riješimo sami, s tim da nam oni osiguraju dio potrebnog materijala. Čak je i naš kolega Branko Mazur, skretničar iz Đurđenovca, bio spreman sam obaviti sve potrebne radove.

Privitak:
Download this file (Na peronu br 52.pdf)Na peronu br 52.pdf[ ]4084 Kb
Ažurirano Srijeda, 27 Travanj 2016 18:01
Više...
 
Na peronu br. 51 PDF Ispis E-mail
Srijeda, 23 Ožujak 2016 15:45

naslovnica br. 51Polupani lončići... i duhovi iz ormara…

80-tih godina postojala je pod tim imenom dječja  igra. Danas, povezana s duhovima iz ormara, pojavila se u HŽI. Nakon što je povišena najamnine došlo je zatvaranja kantine u Žutoj kući. Sama po sebi, kantina i nije bila nešto posebno, osobito jer se pojavio automat za kavu na hodniku. Ipak, nudila je uz skromnu ponudu gableca, solidne tople i hladne napitke te nezaobilaznu kavu. Ovalna kantina bila je zaštitni znak naše direkcije. Zatvaranjem iste, sve je nestalo u sekundi.

Ovdje počinje naša prava priča. Nestankom kantine nestala je i usluga serviranja kave menadžmentu. A ona iz automata nije dovoljno dobra za višu klasu željezničara. I tu kreće osuvremenjena igra Polupanih lončića.  Skupljene su  sve promotivne šalice koje su ikada postojale. I takve su pronađene na policama ormara stare arhive. Lončići (šalice) nisu polomljeni, samo malčice prašnjavi i poneki okrhnuti, no daju se lako oprati i osvježiti te poslužiti direktorima za ispijanje dragocjenog napitka.

I sad gdje su nam tu još duhovi!? Naime, nisu to obični lončići. Dugim ležanjem na policama skladišta  taložila se mudrost i strategija svih dosadašnjih Uprava. I tko zna, možda će iz novih taloga upravo tih lončića, biti iščitana sudbina cijelog HŽI Društva i budućeg poslovanja... Ako ne, talog će nam ponuditi već provjerenu sudbinu namještenih nabavnih natječaja, propalih investicija i željezničkih nesreća.

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 51.pdf)NA PERONU BR 51.pdf[ ]7536 Kb
 
Licemjeri, tu oko nas - Na peronu br. 50 PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 25 Veljača 2016 15:52

naslovnica br. 50Trebamo li u našim sindikalnim novinama ili u našem sindikalnom djelovanju lagati, zanemarivati činjenice, prešućivati istinu i promovirati nešto za što znamo da je laž i da ne počiva na činjenicama, da bismo se dopali onoj niskoj, srednje i visoko rangiranoj upravljačkoj „šaci jada“ na poslovnoj sceni društava nastalih podjelom HŽ-a kako bi nas prestali progoniti i vrijeđati? I da bismo za tu svojtu bili prihvatljivi?

Naravno da ne trebamo i nećemo, koliko god nas progonili...

I zato gospodo poruka vama je -  grdno ste se prevarili, bar što se SPVH tiče, tako da ćete nas na vašu veliku žalost morati i dalje trpjeti utemeljenu kritiku. Mi nemamo straha od vas. Nemamo strah od vlastodržaca koji su spremni za svoj opstanak valjati se u blatu, u kaljuži i druge gurati u nju.

Sloboda je slatka i opojna samo za one koji imaju kičmu koja se ne da savijati. Za  licemjere i sve slične postoji sreća u poslodavčevoj slobodi tzv. diskrecionog prava, koja sama sebi propisuje što se smije, a što ne, koja daje slobodu od odgovornosti prema sebi i okolini. Odgovornost je za njih kuga od koje bježe k'o vrag od tamjana…

Stvar koja me daleko najviše živcira jeste licemjerje u poslu.

Da je to neka nebitna stvar, mogli bismo reći da sam suvišno napet, da vidim bijele miševe, ali ta kuga koja je u HŽI normativ ponašanja i razmišljanja zapravo je razlog zašto kao tvrtka propadamo i zašto ćemo kao tvrtka nastaviti propadati sve dok se poslovno licemjerje uopće tolerira ili još gore - ono što je danas slučaj - naširoko potiče.

Znači, ne govorimo o političarima, ne govorimo o nepismenima, ne govorimo o primitivnima, ne govorimo o neodgovornima, govorimo o licemjerima, ljudima koji  osuđuju ili pozivaju na osuđivanje drugoga dok je kritičar sam kriv za ono za što osuđuje drugoga. Uglavnom, naš licemjeri iz naslova funkcioniraju kao kotačići poslovnog procesa u HŽI, a pričaju o sebi da su savršeni, svi ostali su bagra.

ideja: gordan ponjavic i more

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 50.pdf)NA PERONU BR 50.pdf[ ]7018 Kb
Ažurirano Četvrtak, 25 Veljača 2016 17:13
 
NA PERONU BR. 49 PDF Ispis E-mail
Subota, 23 Siječanj 2016 08:31

naslovnica br 49Ujeo vuk magare ili baš nas briga

Neki dan smo se u SPVH-u pokušali prisjetiti (bez da zavirujemo u arhivu) onako „od oka“ koliko smo puta u zadnjih nekoliko godina upozoravali na razne negativne pojave i probleme samo u željezničkom sustavu. Dopisi ministarstvu prometa i samom ministru, premijeru i članovima Vlade, saborskom odboru za promet, predsjedniku Sabora, upravi HŽ Infrastrukture i NO, medijima… Organizirali smo i okrugle stolove o aktualnim temama i problemima koji nas muče uz sudjelovanje najeminentnijih stručnjaka, intervjuirali znanstvenike o njihovom viđenju problema, razmjenjivali međunarodna iskustva sa kolegama iz Poljske, Slovenije, Austrije, Slovenije, Srbije …

U razgovoru uz kavu prisjetili smo se Cervantesa i njegovog don Quijota koji je bezuspješno jurišao na vjetrenjače. Jurišamo li mi u SPVH-u na vjetrenjače?

Da podsjetimo naše članove kao i sve čitatelje na vrlo ozbiljne probleme i pogreške na koje smo ukazivali a koje su ozbiljno ugrožavale i ugrožavaju opstojnost ne samo željeznice već i cijelog prometnog sustava: ukidanje pruga i propadanje HŽ Putničkog prijevoza (prihodi im se višestruko smanjuju i ne poduzima se ništa) neuspjela privatizacija HŽ Carga, propali natječaji za EU fondove (pruga D. Selo – Križevci), nestručnost ministarstva što se posebno očitovalo u takozvanoj „Prometnoj strategiji“ za koju smo dokazali i elaborirali da s prometom nema nikakvih dodirnih točaka i „kupnja“ zemljišta koje nam nije potrebno…

Zabilježili smo i posljednji slučaj nezakonita otkaza devetorici naših djelatnika na što smo bezuspješno upozorili pa smo morali poduzeti korak dalje i uz prijavu DORH-u angažirali pravnicu kako bi zaštitili naše djelatnike.

Kakve su bile reakcije na sve navedeno? Sveučilišni profesori, priznati znanstvenici, uvaženi ljudi od struke… pravnici, ekonomisti, prometaši … mogli smo i možemo tim „uhljebima“ rođacima i nećacima, podobnima i „sposobnima“ govoriti i pisati koliko nam drago oni će i dalje tjerati po svome. Dok ne nastanu promjene.

Kakve promjene želimo? Ne trebaju nam nikakvi genijalci, ni poštenjačine, ni super stručnjaci, ni… Treba nam samo malo, malkice odgovornosti.

Da prestane biti istinita ona narodna „ujeo vuk magare“ iliti baš me briga. Da se konačno počne odgovarati za svoje postupke: za nerad, neznanje, nepoštivanje zakona i samovolju i slično. O kriminalu da se i ne govori.

Od nove vlasti očekujemo samo to. Ostalo će doći samo po sebi.

Očekujemo li suviše?

Privitak:
Download this file (NA PERONU BR 49.pdf)NA PERONU BR 49.pdf[ ]7120 Kb
Ažurirano Subota, 23 Siječanj 2016 08:36
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 3 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!