Home Na peronu


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


Na peronu
Život je čudo - Na peronu br. 65 PDF Ispis E-mail
Srijeda, 14 Lipanj 2017 18:17

naslovnica br 65Kada sam u listopadu 2014.g. pisao tekst „Apel za pomoć“ koji je objavljen u našem glasilu „NA PERONU“, a koji se odnosio na Magdalenu, tada sedmogodišnju kći našeg kolege skretničara Darka Milkovića, nisam mogao (iako sam znao) u cijelosti napisati stvarno stanje u kojem se tada nalazila. A istina je da je bila na korak od onog najgoreg, kao posljedica najtežeg oblika karcinoma koji suvremena medicina poznaje. Operacija kojoj je bila podvrgnuta trajala je bez prekida više od 12 sati, a za operacionim stolom izmijenile su se dvije ekipe najboljih liječnika s područja onkologije i neurokirurgije koje smo tada imali u Hrvatskoj, skupljenih iz  2 medicinska centra kako bi pokušali ono što su redom odbijala neka puno eksponiranija medicinska središta iz Europske unije. O tome koliko je situacija izgledala bezizlazna, dovoljno govori podatak da joj je nakon operacije čak i svećenik došao dati posljednju pomast, a njeni roditelji danima su uz pomoć psihologa pripremani na to da Magdalena svoju životnu bitku neće dobiti. A onda se dogodilo nešto što obično nazivamo čudom: tada već umnogome prežaljena Magdalena, iako je ostala trajno hendikepirana (lijeva noga potpuno oduzeta), ne samo da je pobijedila opaku bolest i usprkos svim liječničkim prognozama ostala živa, već je proteklih dana ispričala jednu od najljepših priča vezanu za djecu oboljelu od ovako teških bolesti. Ona je od 1. do 5. lipnja ove godine, s još 6 svojih prijatelja sudjelovala na Svjetskim igrama „Djeca pobjednici“ koje su se održale u Moskvi. Ove igre inače okupljaju djecu koja su završila liječenje od malignih bolesti, a prvenstveni cilj im je (pored druženja i takmičenja) ojačati im samopouzdanje te tako olakšati povratak načinu života kojim su živjeli prije nego što su se razboljeli. Takmičenja su se održavala u plivanju, trčanju, nogometu, streljaštvu, stolnom tenisu i šahu. Našu zemlju predstavljala su djeca iz udruge „Krijesnica“ čija je osnovna aktivnost  pružanje pomoći i podrške obiteljima djece oboljele od malignih bolesti. Među više od 500 sudionika iz 16 zemalja, naši predstavnici osvojili su čak 5 medalja, od kojih je Magdalena na veliko iznenađenje svih prisutnih, osvojila zlatnu medalju u trčanju. Teško je uopće riječima opisati  sav ushit i emocije koje su preplavile njene roditelje u trenutku kada su saznali za ovaj neočekivani uspjeh. Sve ono vrijeme od „Klaićeve“ pa do danas, sve one prolivene suze i neprospavane noći, svi strahovi i strepnje, sve želje i molitve, sve to skupa stalo je u taj jedan trenutak. I zaslužili su ga nakon svega, Bog zna da su ga zaslužili. Informacije o ovom Magdaleninom uspjehu tih dana mogle su se pronaći na većini  ruskih Internet portala. Isto tako, nakon povratka u Domovinu brojne televizijske i novinarske ekipe došle su, između ostalog, napraviti priču i o ovoj djevojčici i njenom nesvakidašnjem putu od gotovo sigurne smrti pa do osvajanja zlatne medalje za svoju zemlju. Ona je sve vrijeme spremno pozirala, davala izjave, osmjehivala se, dječjom iskrenošću uživajući u ovih svojih „pet minuta“. Nema te prepreke niti bolesti koja jednom djetetu može ukrasti snove. U onom tekstu spomenutom na samom početku, posljednja rečenica glasila je: „Nadamo se da će slijedeća naša priča o ovoj obitelji biti ona o Magdaleninom ozdravljenju“. Može li biti ljepše priče od ove? Život je čudo…

Privitak:
Download this file (Na peronu  65.pdf)Na peronu 65.pdf[ ]5142 Kb
 
Pružne građevine u mreži dalekovoda - Na peronu br. 64 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 22 Svibanj 2017 05:34

naslovnica br 64Ma što god se govorilo o najvećim građevinskim poslovima na željeznici vrijednim  gotovo dvije milijarde kuna, treba jasno reći kako se osim tih radova trenutno ne odvija remont niti jednog kilometra pruge. Uskoro predstoji veliko javno nadmetanje za 614 milijuna vrijedan posao elektrifikacije pruge od Zaprešića do Zaboka. Projekt je najvećim dijelom financiran sredstvima Europske Unije. Takvi su poslovi lijep su zalogaj za građevinska poduzeća, pri čemu su „Pružne građevine“ željezničko poduzeće, specijalizirano i opremljeno za radove na prugama velika smetnja. To je zapravo pravi razlog teške situacije u kojoj se „Pružne građevine“ nalaze. Uprava HŽ Infrastrukture od 2015. godine s Predsjednicom na čelu brutalno je provodila političku volju SDP-a s ciljem eliminacije „Pružnih građevina“ s velikih radova financiranih sredstvima Europske Unije. Promjenom vlasti i dolaskom člana Uprave Ivana Kršića malo se što promijenilo. Istina, sada se mreža oko „Pružnih građevina“ plete suptilnije, kadrovskim rješenjima unutar HŽ Infrastrukture koja se lako mogu označiti kao sukob interesa. O tome nešto kasnije.

Nakon što su, odlukom Uprave HŽ Infrastrukture od 30. siječnja 2015. „Pružne građevine“ isključene iz javnog nadmetanja za gradnju pruge Dugo Selo – Križevci, sjekira u med pala je „DIV-u“, „Zagreb Montaži“ i „Dalekovodu“. A niti „Hidroelektra niskogradnja“ nije loša prošla. U međuvremenu pokazalo se kako ipak postoje rješenja da tvrtke u vlasništvu naručitelja (primjeri Latvije, Mađarske) sudjeluju u javnim nadmetanjima i grade na projektima financiranim sredstvima Europske Unije. Agencija Europske Komisije, INEA (Innovation and Networks Agency) u spomenutom slučaju ne vidi sukob interesa, a vrlo zanimljiv bio bi odgovor na sljedeće pitanje: OK, ako su „Pružne građevine“ u sukobu interesa na gradilištima gdje se radovi financiraju sredstvima Europske Unije, zbog čega ne mogu dobiti niti gram posla financiran udjelom iz hrvatskog proračuna?

Ostatak teksta je u novom Na peronu br. 64.

Privitak:
Download this file (Na peronu  64.pdf)Na peronu 64.pdf[ ]4687 Kb
Ažurirano Ponedjeljak, 22 Svibanj 2017 05:40
 
Izmjene i dopune Zakona o željeznici - Na peronu br. 63 PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 13 Travanj 2017 05:28

naslovnica br 63neobično je da se ovih dana u saborskoj raspravi nalazi Zakon o željeznici, a da se u javnosti jako malo govori o transformaciji željeznice iz 19. stoljeća koja jesmo u iluziju opisanu „tržišna željeznica“ koja po ničemu nismo.

U uvodnoj ocjeni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o željeznici (P.Z.E. br. 107) netočno je navedeno da:

„Za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.“

Naime, da bi se uredila željeznička infrastruktura u prihvatljivo stanje nužno je osigurati osjetno veće iznose sredstava stoga što nije osigurana ni administrativna razina za uređenja, a kamoli izvori financiranja za tehničku razinu uređenja željezničke infrastrukture.

Koristimo priliku posebno važnim podsjetiti Vas da je Europska unija na ministarskoj konferenciji u Szczecinu održanoj 28. lipnja 2010. g., proglasila Luku Rijeka i Route C-65 svojim strateškim prometnim koridorom za operativno povezivanje sa zemljama Bliskog, Srednjeg i Dalekog Istoka, kao najvećim tržištem na svijetu na kojem živi i djeluje 2/3 svih svjetskih potrošača/proizvođača.

Prijedlog novog Zakona o željeznici stoga je smrtna kazna za željeznički promet ako se ne prihvate slijedeće izmjene:

  1. obavezna hitna izrada Hrvatske europske prometne politike do 2050. godine temeljene na Europskoj prijevoznoj politici;
  1. obavezna hitna izrada Strategije razvitka željezničkog prometa do 2030. godine temeljene na:
  • nužnosti izgradnje dvokolosiječne, elektrificirane nizinske pruge na koti 200 m/nv  Rijeka – Zagreb – Botovo kao dijela Koridora XI: Baltic – Jadran, odnosno Route C-65, te modernizacija postojeće željezničke pruge na istoj relaciji koja je puštena u promet 1873. g.
  • nužnost izgradnje višenamjenskog plovnog kanala Vukovar - Šamac i modernizaciju hrvatske unutarnje plovidbe
  • žurnoj izgradnji matičnog kontejnerskog terminala "Zagrebačko pristanište" u riječkoj luci te intermodalnih čvorišta u njegovom zaleđu (Miklavlje i Škrljevo - Kukuljanovo), u prvoj razvojnoj fazi, te izgradnja velikog matičnog terminala "Omišalj" na otoku Krku, s pripadajućim objektima prometne infrastrukture, u drugoj razvojnoj fazi.
  1. obavezna odgovornost u slučaju da upravitelj infrastrukture ne provode srednjoročne i godišnje planove Nacionalnog programa željezničke infrastrukture.

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Na peronu.

Privitak:
Download this file (Na peronu  63.pdf)Na peronu 63.pdf[ ]3964 Kb
 
Sit gladnom' ne vjeruje…Na peronu br. 62 PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 27 Ožujak 2017 07:30

naslovnica br 62U ranu jesen 2015. godine, tada novopridošli menagment HŽ Infre provodio je akciju kodnog naziva „Hodaj u mojim cipelicama“.  Konkretno, citiram: „Ovo je program za razvoj rukovodećih djelatnika, a koji uključuje posjetu i praćenje u radu kolega iz drugih  organizacijskih područja u periodu od 2 do 4 dana (po dogovoru)“, kraj citata. Ciljevi spomenutih aktivnosti između ostalog bili su :

  • Bolje razumijevanje poslovanja firme iz perspektive kolege
  • Razvoj i povećanje suradnje i dodatna izgradnja internih poslovnih odnosa
  • Bolje razumijevanje procesa i procedura
  • Definiranje i provođenje inicijativa koje će unaprijediti međusobnu suradnju i poslovanje

Gledajući  iz današnje perspektive nismo sigurni da je akcija „Hodaj u mojim cipelicama“  ostvarila svoj cilj.  U što su nam se to razvili rukovodeći kadrovi  i kako razumiju potrebe jedni drugih svjedočimo svakodnevno. Izvršna služba „stenje“ pod nedostatkom izvršnih radnika, a ljudski potencijali raspisuju natječaje (ili bolje rečeno „oglase“) za savjetnike i direktore. To je samo jedan od primjera, a mogli bi ih još navoditi danima…

Kako akcija nije dala očekivane rezultate predlažemo našem menadžmentu da istu ponovi, ali ovaj put u proširenom obimu. Evo nekoliko prijedloga:

Radi u mojoj jaknici!

Ova akcija uključivala bi osobe koje sudjeluju u odabiru zaštitne odjeće za manevriste i skretničare na način da bi isti odradili nekoliko smjena u različitim vremenskim uvjetima (po kiši prvenstveno). Na taj način došli bi do praktične spoznaje da laboratorijski uvjeti u kojima se ispituje kvaliteta zaštitne odjeće baš nisu identični onima u kojima rade naši radnici.

Boravi u mojoj stražarici (blok kućici, prometnom urediću…)!

Ovdje bi neke od čelnika organizacijskih jedinica uputili na zamjenu u neke od „reprezentativnih“ građevina u kojima borave skretničari ili čuvari CPR-a. Uvjereni smo da onda ne bi olako davali ocjene kako to nije tako loše, a i minimalne investicije u uređenje radnih uvjeta bi odmah živnule.

Napravi moj raspored-ić!

Ovdje bi direktori regionalnih jedinica ili poslova dobili zadatak da naprave raspored s permanetnim radom u kolodvoru koji ima 4 izvršitelja na radnom mjestu prometnika vlakova i 4 izvršitelja na radnom mjestu skretničara, recimo. Istovremeno jedan prometnik je na porodiljnom, a jedan skretničar na bolovanju. Uvjeti koje moraju ispuniti su sljedeći:

  • Ne smije biti prekovremenog rada
  • Godišnji mora biti iskorišten
  • Ne smiju zaposliti nove izvršitelje

Čim riješe ovaj problem mogu rasporednim radnicima pojasniti kako napraviti nemoguće

I tako dalje… mogli bi nabrajati unedogled. Činjenica je da „visoko“ pozicionirani kadrovi sa svog pijedestala ne vide probleme s kojima se svakodnevno bore izvršni radnici, pa i njihovi neposredno nadređeni. Zato se „naljute“ kada sindikat pozove inspektorat, obavijesti medije, piše o njihovim lošim potezima i sl. A samo da pokušaju i sami napraviti ono što traže od drugih shvatili bi da je problem ipak u njihovim nerealnim zahtjevima.

Privitak:
Download this file (Na peronu  62.pdf)Na peronu 62.pdf[ ]4242 Kb
 
Lijepa, ali ne i sigurna...-NA PERONU br. 61 PDF Ispis E-mail
Subota, 18 Veljača 2017 08:31

naslovnica 61(Ne zna ljevica što čini desnica)

Postoji li neki klinac koji nije volio vlakove i divio se njihovoj snazi i veličini!? Postoji li neka odrasla osoba koja bar jednom u životu nije vidjela djeda koji je doveo svojeg unuka ili unuku do željezničke pruge kako bi gledali vlakove ili mahali strojovođi i putnicima?! Vjerojatno ne postoji takav netko. A postoji li netko tko nije nikad mahnuo nazad tim slatkim veseljacima iz vlaka?! E, takav vjerojatno već postoji. Ovo je upravo priča o te dvije zakonitosti koje smo svi mi doživjeli.

Htjeli ili ne,  moramo prihvatiti činjenicu kako su vlakovi mamac za mlade generacije. Prvo ih gledaju u pratnji roditelja ili baka i djedova, a kasnije im se približavaju sami. Pokušavaju sami osvojiti to veličanstvo zvano vlak. Bilo da će pokušati uskakati ili iskakati iz vlakova u pokretu. Bilo da će se pokušati popeti na vagone koji stoje na kolosijecima kolodvora ili industrijske zone. I tako želja da osvoje ono što obožavaju od malih nogu ubrzo postane igra opasna za njihove još uvijek mlade živote.  I sami smo svjedoci novinskih članaka ili izvještaja o izvanrednim događajima koji govore upravo o stradanju mladih osoba u takvim situacijama. Upravo te činjenice potvrđuju prvu zakonitost.

Druga zakonitost se odnosi na one nezainteresirane, koji iz vlaka niti ne mahnu. To su radnici stručnih službi koji na ovakve nesreće gledaju isključivo posljedično. Najčešće su im izjave:

· „Mi smo postavili table opasnosti, ali ih se nisu pridržavali pa nema odgovornosti za željeznicu.“

· „Mi smo postavili žicu, ali ju je netko potrgao, a nemamo više radnika koji bi čuvali kolodvorsko područje.“

·  „Mi smo učinili sve što je u okviru zakonskih zahtjeva i nismo odgovorni za tu nesreću.“

Moglo bi se nabrojati redom takva opravdanja s kojima se skida odgovornost sa željezničkog poduzeća i ne razmišlja o gašenju još jednog mladog života, ali i o teškim ozljedama i invalidnosti osoba koje tek stupaju u živote odraslih. Upravo te stručne osobe ne vide kako je davno prošlo vrijeme posljedičnih djelovanja te je došlo vrijeme osmišljavanja sustavnih preventivnih akcija s kojima će se preduhitriti stradanja mladih osoba na željezničkim područjima.

Ipak, u istim onim vlakovima postoje i putnici koji odmahnu nazad veselim klincima. Postoje i strojovođe koje im u znak pozdrava svirnu pa ih dodatno razvesele, pa i uplaše prodornom sirenom. Upravo te osobe su prirodni i rođeni nositelji promjene u sigurnosti željezničkog prometa. Promjene koja bi takve aktivnosti usmjerila iz posljedičnih u preventivne. Usmjerila svijest željezničkih stručnjaka kako preventivne aktivnosti ne bi bile samo sporadični slučajevi već sustavno upravljanje sigurnošću željezničkog prometa.

Privitak:
Download this file (Na peronu  61.pdf)Na peronu 61.pdf[ ]3651 Kb
Više...
 
«Početak«12345678910»Kraj»

Stranica 1 od 12
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!