U SUSRET IZMJENAMA ZAKONA O ŽELJEZNICI

Razdvajanje željezničkog sustava je suluda ideja koju na našim prostorima zagovaraju neželjezničari. Razdvajanje željezničkog sustava u dijelove kopiranje je nekih propalih sustava. Pri tom se ignorira činjenica da su željeznice prirodni monopol i integrirani posao.  Cijeli proces razbijanja RH željeznica vodio je, a danas ljubomorno čuva famozni volonter u MMPI koji je osmislio razbijanje naše male željeznice.

Na primjerima Daruvara, ali i drugih krajeva u RH postalo je očigledno kako željeznice nisu biznis, već socijalna usluga. Postalo je očigledno kako je krivo primjenjivati konvencionalne ekonomske modele na željeznicu, jer one omogućavaju ljudima da putuju, važne su za turizam, regeneraciju nekog područja. Postoje stotine razloga zašto su željeznice pozitivan način prijevoza, pogotovo u kontekstu problema klimatskih promjena. Glupavo je gledati ih kao žderače proračunskog novca.

Malo, malo javi se netko „pametan“ kao i prethodno pomenuti volonter i obrazlaže kako treba hitno privatizirati HŽ Cargo. Istovremeno, svaki od tih mislilaca preskače činjenicu kako su sve manje tvrtke koje su izdvojene iz jedinstvenog željezničkog sustava i koje su privatizirane, uskoro propale. Nema ih više.

Vrijeme prolazi, a autori štetnih i opasnih željezničkih podjela traju. Nedavno je dr. Davorka Budimir, Predsjednica Udruge Transparency International Hrvatska govoreći valjda upravo o njima izrekla: „U demokratskim su društvima političke institucije trajne, one su sidra političkoga sustava, a pojedinci u njima se mijenjaju. U nas građani imaju dojam da ljudi traju, a da se institucije mijenjaju. Prvobitna tranzicijska politička elita dobila je rijetku povlasticu da sama formira institucije, ali je poražavajuće da je te iste institucije prilagođavala sebi prema vlastitim kriterijima.

Jednako zanimljivo je da čovjek za svako drugo zanimanje osim menadžera u nekom poduzeću mora imati vještine, kompetencije i znanja, a za željeznicu to ne vrijedi. Kada ovi dolaze na poziciju ne trebaju im stručne kompetencije, a znanje i socijalne vještine nisu presudne, presudna je stranačka poslušnost i podobnost. Zato i nisu daleko od istine oni koji tu i tamo javno progovore o puno puta prožvakanoj temi: na željeznici je sustav postavljen tako da je jedini način funkcioniranja korupcija. Valjda radi toga i mijenjaju zakon o željeznici.

Ovdje se podjednako može citirati dr. Davorka Budimir koja kaže kako svatko od nas sebi treba postaviti sljedeća pitanja: »Jesam li se ja kao pojedinac promijenio? Jesam li dao svoj maksimum u svojoj obitelji, na svom radnom mjestu, u svom naselju? Jesam li napredovao na temelju zauzimanja i rada ili sam išao linijom manjega otpora?« Kada bismo tako postavili priču, pronašli bismo razloge sadašnjega stanja u društvu, ali i na željeznici.

cijeli broj možete preuzeti: NA PERONU br. 81