petrolejkaPo reakcijama nekih čitatelja zaključili smo da većina očito ne razumije problem investiture. Ako ne razumijemo što je investitura znači da ne razumijemo ni osnove demokracije, a to znači da ne razumijemo ni osnove funkcioniranja modernih zapadnih demokracija.

Pojasnit ćemo značaj investiture na najosnovnijem, školskom primjeru i prikazat koliko je investitura bitna za funkcioniranje same demokracije te koliko ona utječe na sve pore društvenog života pa tako i na funkcioniranje prometnog sustava.

Počet ćemo sa strankama i izbornim listama. Stranke su osnovni nosioci političkog života u društvu i koliko stranke funkcioniraju na demokratskim načelima toliko je demokratsko i samo društvo. Ne postoji demokratsko društvo u kojem stranke ne funkcioniraju na demokratskim načelima.

Osnove demokracije su izbori. Izborne liste temeljem prava investiture slažu u pravilu šef stranke i krugu najužih suradnika. Praktički oni a) bitno određuju za koga će se glasati bez obzira na želje birača i b) na taj način članovi stranke moraju se svidjeti šefu stranke a ne biračima. To automatski, već u startu stvara društvo hipokrizije i ulizivanja a šefu stranke moć investiture daje moć nad svim članovima stranke. Šef stranke nije prvi među jednakima već se transformira u “vođu” o kojem ovisi naša stranačka sudbina.

Investitura nam daje moć da smijenimo bez obrazloženja stručne i kvalitetne ljude i direktno, mimo natječaja postavimo “podobne” kojima vjerujemo. Ne postoji jasniji i jači signal koji nipodaštava znanje, stručnost i odgovornost a istovremeno promovira sve samo ne prije navedeno. Direktno pravo investiture koje dajemo pojedincima direktno urušava temelje svakog sustava pa tako i prometnog. Na taj način poslovni sustav se dovodi u ovisnost o jednom pojedincu što je nedopustivo.Sustav ne može i ne smije ovisiti o jednom pojedincu.

Nije važno jeste li stručni, imate li znanja, snosite li odgovornost, imate li mnoštvo drugih kvaliteta. Moć investiture koju smo dali pojedincu daje mu diskreciono pravo da mimo svih kriterija u sustav involvira kadrove po vlastitu izboru i samo njemu znanim kriterijima. A kriteriji su: similis simili gaudet,sličan se sličnom raduje. I sustav je otvoren nećacima, školskim drugovima, stranačkim kolegama, partnerima sa tenisa, malog nogometa i kartanja, prijateljima iz djetinjstva… I onda se čudimo rezultatima. A kada o tome napišemo tekst stvaramo si “hrpe neprijatelja” koji ne žele ni razgovarati sa nama. Zar smo dotle došli? Zar se toliko bojim istina?

Očito u onoj latinskoj veritas odium parit, istina izaziva mržnju ima mnogo istine.

I zapamtimo dobro investitura pojedinca je direktna negacija bilo kakvih kriterija u društvu koje se dovodi u situaciju da ovisi o tom istom pojedincu. To je direktan put u diktature.