Često puta mi se zna dogoditi da iznoseći stručno mišljenje čujem stav o neslaganju. Pritom se obično počinje sa “ne slažem se s tvojim mišljenjem…” Dakle stručno mišljenje se personalizira. Svodi se na osobu. To je kod nas uobičajena pojava, personalizacijom stavova zapravo se negira struka i otklanja se bilo kakav pokušaj argumentacije.
Zamislimo slijedeću situaciju. Iznesem stručno mišljenje tipa dva i dva su četiri, ili Zemlja je okrugla ili … I onda nam slijedi ne slažem se s tvojim mišljenjem. Kao da je 2+2= 4 moj osobni stav. I što sad? Umjesto diskusije i dokazivanja možete “nevjernika” uputiti na literaturu iz matematike pa neka nauči matematiku.
Ako želim diskutirati sa liječnikom o medicini, moram završiti medicinu, specijalizaciju iz područja diskusije…Tek navedeno me kvalificira na diskusiju. Pardon, na stručnu diskusiju. Uz šank ili u neformalnim svakodnevnim razgovorima možemo diskutirati o svemu i imati “mišljenje” o svemu: o nogometu, crnim rupama u svemiru, o automobilima, svakodnevnoj politici…
Ako zbog raznih razloga, uvjeta ili sticajem okolnosti “zalutate” u područje o kojem nemate adekvatna znanja ne možete donositi odluke na temelju znanja koje nemate nego na temelju vjerovanja.
Ako ne znate da je dva i dva četiri a imate slijedeće tvrdnje:
a) 2+2= 5
b) 2+2= 7
c) 2+2= 3
d) 2+2= 4
I morate donijeti ispravnu odluku šanse su vam 4:1 da ćete pogriješiti. Jer odluku ne donosite na temelju znanja nego na temelju vjerovanja.
A sada zamislite da svakodnevno morate donositi odluke o nečemu o čemu pojma nemate.
Svaka podudarnost sa stanjem u Hrvatskoj ili samo u Hrvatskim željeznicama posve je slučajna. Glavno da vjerujemo, kakvo znanje, kakvi bakrači!