smilesNe tako davno samo pojavljivanje na televiziji ili kakav tekst u dnevnim novinama čovjeka su činili poznatim. Par televizijskih programa, nekoliko dnevnih novina i tjednika imali su brojnu publiku. Ono što je bilo objavljeno u medijima imalo je svoju težinu i nije moglo proći nezapaženo.

Malo po malo situacija se promijenila. Tiskani mediji su u realno teškoj situaciji. Naklada „Večernjeg lista“ kreće se oko 40.000 primjeraka, a „Vjesnik“ usprkos tradiciji i „ozbiljnosti!“ može samo čudo spasiti. Tjednika i dalje ima popriličan broj, ali oni dijele isti ili manji broj čitatelja. No medijski prostor popunili su nebrojeni portali, radijske postaje i televizijski programi, tako da se višestruko povećao i broj dostupnih informacija. No da li je publika bolje informirana i kako su interesne skupine reagirale na takvu raspršenost sustava informiranja?

Portali donose kratke i brze informacije s puno slika, televizijske vijesti na različitim nacionalnim programima počinju nas informirati oko 18 sati i  jednu te istu informaciju onda ponavljanu barem pet puta do pola noći. I prije nego što zaspe čovjek suštinski nema pojma što je čuo i vidio Tjednici putem intervjua i analiza različitih pojava šalju malo ozbiljnije poruke. Čini mi se kako su ipak, što se poruka tiče i pripreme javnosti na određene korake vlastodržaca najvažnije dnevne novine. One barataju parolama istaknutim na naslovnim stranicama, a hrvatske su željeznica u posljednjih godinu dvije u više navrata bile tema udarnih vijesti. Ogroman naslov preko cijele stranice i nakon toga na trećoj ili četvrtoj stranici novina kakav sadržajno i činjenično tanak tekst. Naslovi uglavnom željeznicu spominju u negativnom kontekstu; bilo da se radi o kriminalu, neradu, previsokim plaćama, rasipanju proračunskog novca i od takve artiljerijske pripreme političkih odluka zapravo nema obrane. Jer bitna je poruka, dojam, a na činjenice malo tko obraća pažnju.  Politika, uprava i predstavnici radnika, daleko od javnosti na kraju se ipak moraju dogovoriti.

I kada se kao primjer pogleda članak objavljen 29. svibnja u „Jutarnjem listu“ koji je samo jedan u nizu jednostavnih propagandnih tekstova. Prvo nadnaslov: „Razotkrivamo strogo čuvanu tajnu Hrvatskih željeznica“ (bit će zanimljivo)  i nakon toga naslov sve u nizu množeno sa deset: „Rade 10 sati tjedno: Na 100 lokomotiva dolazi više od 1000 strojovođa“. Zanimljivo bi bilo vidjeti koji je to mozak tako „okruglo“ izračunao. I onda malo sitnije, ali svejedno velikim slovima odštampano: „Pruge Ima ih 2700 kilometara i čak 3500 prometnika.“ U tekstu sve navedeno tumači „jedan dobar poznavatelj stanja na HŽ“, a tekst ilustrira fotografija „ministra prometa“ Siniše Hajdaša Dončića

I sada da se samo malo pozabavimo s velikim slovima napisanim brojkama. U aktivnom voznom parku Hrvatskih željeznica trenutno je 330 vučnih vozila (234 lokomotive i 96 motornih vlakova), od toga nešto i u dvoposjedu, a sve to vozi manje od 1400 strojovođa. Broj prometnika nešto je manji od navedenog. Jer nema ih 3500 već 1300.  Kakve to veze ima dvije tisuće gore ili dolje kao da je to bitno. Ti podaci mogli bi se i u detalje pojašnjavati, ali očito to suštinski nije važno, a niti urednike i čitalačku publiku zanima. Naravno protiv fotografije ministra nemamo ništa, ali ako su Hrvatske željeznice gospodarski subjekt možda bi primjerenija bila fotografija direktora poduzeća.

Ovim tekstom poslana je jedna u nizu poruka. I realno protiv toga nema obrane, no nismo sigurni da se razum čitalačke publika može dugoročno toliko podcjenjivati. Opet, željeznici kao sustavu čini se šteta koju nikakvi „public relation“ manevri ne mogu umanjiti.

Sindikat strojovođa Hrvatske

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske