pericic2Da  počnemo s  poznatom poukom:  ako me prevariš jedanput  ti si kriv  jer si prevarant, ako me  prevariš dvaput ja sam  naivčina, a ako me prevariš i treći put  ja  sam  budala i  glupan.  Sam  sam kriv i drugo  nisam ni zaslužio.

Tako stoje stvari gospodine Peričiću.

U proteklih dvadesetak godina svašta smo čuli  i doživjeli  o  Hrvatskim željeznicama  od  političara,  „stručnjaka“,  konzultanata, menadžera… od holdinga i  sinergijskih učinaka,  preko učinaka  privatizacije  pa sve do  strukturnih  promjena  i  širokopojasnog interneta.  Fraze su  odlično pokriće  za  neznanje  i  „farbanje“  naivnih.  Da  skratimo priču,  varaju nas  već  desetljećima.

A  koja  je  najnovija  „mantra“  koja nam se pokušava  uvaliti  da po  ne znam koji put  „popijemo“  prevaru?

Za stanje u Hrvatskoj krivi  su oni koji rade. Dobro ste  pročitali oni  koji  rade. Ne  kažemo da radimo najbolje i da se ne bi moglo bolje i da smo savršeni. Pedro  za  situaciju u kojoj  se Hrvatska nalazi  su  radnici  i naravno  sindikati.  Mi smo  jedno od najvećih zala  Hrvatske.

Mi smo kamatarili privredu i stanovništvo, trošili pare poreznih obveznika na  skupe aute,  putovanja, stanove…  zaduživali Hrvatsku, zapošljavali  podobne  i  „svoje“,  kupovali nefunkcionalne vlakove,  krali nemilice, upropastili mrežu, osiguravali si menadžerske  ugovore…

Može nas se  mjesecima ne plaćati, možemo raditi  po  200-300  sati, može nas se  pljačkati…  Ipak  smo mi krivi za sve.

I sada  se nas  proziva  a  uprave  koje su odgovorne za ovakvo  stanje čekaju nove, veće plaće. I to nam gospodin  Peričić  „mrtav – hladan“  pokušava  prodati.

Gospodine  Peričiću  dajte se malo saberite.

Pomoći ćemo nekim detaljima, pomoći ćemo kratkim izletom u prošlost: tko je vrli gospodin koji je s čela sindikata otišao na stranu poslodavca? Čija se sposobnost trgovine ogleda u dogovoru s upravom o odustajanju od namirenja milijunske odštete za nezakonito vođenje štrajka 1996. godine. Tko od tada ide niz dlaku poslodavcu na štetu radnika i svojih članova? Rasvijetlimo i priču o plaći. Nije se borio za sindikalne plaće? Naravno da se nije borio za ovakve sindikalne plaće kada je sindikat podredio vlastitom interesu postavljanjem na izmišljeno ,,radno“ mjesto regionalnog direktora, uz plaću obračunatu koeficijentom 3,8. Jedini konkretan posao, pokazalo se, bila je prodaja predragocjene imovine poput skladišta 33 u Rijeci u kojem se nalazilo srce riječkog čvorišta, u kojem su se okupljali željezničari (klub željezničar, restoran, kuglana, streljana). Nakon „odrađenog“ posla prodaje imovine raspoređen je na mjesto glavnog tehnologa prometne djelatnosti uz zadržavanje plaće obračunate koeficijentom 3,8 po osnovu solidarnosti mimo kolektivnog ugovora. Tko je gospodin iz ovih crtica?

I na kraju  još jedan  razlog  zašto Vam ne vjerujemo.  Jer niste,  osim nekoliko fraza,  pokazali  osnovno  razumijevanje  funkcioniranja sustava. Hoće li nam biti bolje nakon vašeg nasrtaja na radnike? Koji ste to problem riješili? Postat ćemo efikasniji? Da li smo se promijenili? Što je preduvjet  promjena?

Da Vas  gospodine Peričiću  podučimo nekim osnovana upravljanja  velikim  poslovnim  sustavima:

  1. Strukturne promjene  su promjene pravca i/ili  načina poslovanja.
  2. Da bi se veliki poslovni  sustav mogao mijenjati, prvi i osnovni uvjet  je da  je  sam sustav  otvoren. Zatvoreni  sustavi se ne mogu mijenjati.
  3. Osnova  efikasnog  djelovanja  poslovnog sustava je  cost-benefit odnos. Znači u sustav morate involvirati ekonomske kriterije.

Posebno Vas  moramo upozoriti  da nije  dovoljno regulirati  cost – troškove.  Polazište  je benefit – interes  ili preciznije  uloga  koju želimo realizirati.  Trošak proizlazi  iz  benefita, a ne obrnuto.

I još nešto: Uvjet  uspješnih promjena na sustavima je  sposobnost sagledavanja cjeline. Paušalna  „rješenja“  u pravilu naprave više zla  nego koristi. A paušalne procjene ćute se u svakoj Vašoj rečenici.

Gospodine  Peričiću,  želimo Vam  uspješan rad, manje političkih intervjua a  više struke,  pogotovo ekonomske.

I nema  potrebe da nas stalno prozivate kao glavne  krivce  i kočničare promjena. Od drveta ne vidite šumu.

S poštovanjem.

SPVH

Ovako je Darko govorio nekada (26. kolovoza 1999. „Slobodna Dalmacija“):

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=44&ved=0CDYQFjADOCg&url=http%3A%2F%2Farhiv.slobodnadalmacija.hr%2F19990826%2Fnovosti2.htm&ei=zX-fT4qKM_DE4gSMo9iBAw&usg=AFQjCNEjR1buYnb8FMNAmDzF0ZnJmBxqSw

I ovako je Darko govorio nekada (“Vjesnik”: 23. 09. 2000.):

http://www.hsp1861.hr/vijesti/200923nm.htm

Ovako Darko govori danas (06. svibnja 2012. „Jutarnji list“):

http://www.jutarnji.hr/darko-pericic–moram-otpustiti-650-ljudi-da-bih-isplatio-place–i-ja-sam-bio-sindikalist-hz-a–ali-ovo-sto-se-danas-radi-je-potpuna-krajnost–/1026271/