Da počnemo s poznatom poukom: ako me prevariš jedanput ti si kriv jer si prevarant, ako me prevariš dvaput ja sam naivčina, a ako me prevariš i treći put ja sam budala i glupan. Sam sam kriv i drugo nisam ni zaslužio.
Tako stoje stvari gospodine Peričiću.
U proteklih dvadesetak godina svašta smo čuli i doživjeli o Hrvatskim željeznicama od političara, „stručnjaka“, konzultanata, menadžera… od holdinga i sinergijskih učinaka, preko učinaka privatizacije pa sve do strukturnih promjena i širokopojasnog interneta. Fraze su odlično pokriće za neznanje i „farbanje“ naivnih. Da skratimo priču, varaju nas već desetljećima.
A koja je najnovija „mantra“ koja nam se pokušava uvaliti da po ne znam koji put „popijemo“ prevaru?
Za stanje u Hrvatskoj krivi su oni koji rade. Dobro ste pročitali oni koji rade. Ne kažemo da radimo najbolje i da se ne bi moglo bolje i da smo savršeni. Pedro za situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi su radnici i naravno sindikati. Mi smo jedno od najvećih zala Hrvatske.
Mi smo kamatarili privredu i stanovništvo, trošili pare poreznih obveznika na skupe aute, putovanja, stanove… zaduživali Hrvatsku, zapošljavali podobne i „svoje“, kupovali nefunkcionalne vlakove, krali nemilice, upropastili mrežu, osiguravali si menadžerske ugovore…
Može nas se mjesecima ne plaćati, možemo raditi po 200-300 sati, može nas se pljačkati… Ipak smo mi krivi za sve.
I sada se nas proziva a uprave koje su odgovorne za ovakvo stanje čekaju nove, veće plaće. I to nam gospodin Peričić „mrtav – hladan“ pokušava prodati.
Gospodine Peričiću dajte se malo saberite.
Pomoći ćemo nekim detaljima, pomoći ćemo kratkim izletom u prošlost: tko je vrli gospodin koji je s čela sindikata otišao na stranu poslodavca? Čija se sposobnost trgovine ogleda u dogovoru s upravom o odustajanju od namirenja milijunske odštete za nezakonito vođenje štrajka 1996. godine. Tko od tada ide niz dlaku poslodavcu na štetu radnika i svojih članova? Rasvijetlimo i priču o plaći. Nije se borio za sindikalne plaće? Naravno da se nije borio za ovakve sindikalne plaće kada je sindikat podredio vlastitom interesu postavljanjem na izmišljeno ,,radno“ mjesto regionalnog direktora, uz plaću obračunatu koeficijentom 3,8. Jedini konkretan posao, pokazalo se, bila je prodaja predragocjene imovine poput skladišta 33 u Rijeci u kojem se nalazilo srce riječkog čvorišta, u kojem su se okupljali željezničari (klub željezničar, restoran, kuglana, streljana). Nakon „odrađenog“ posla prodaje imovine raspoređen je na mjesto glavnog tehnologa prometne djelatnosti uz zadržavanje plaće obračunate koeficijentom 3,8 po osnovu solidarnosti mimo kolektivnog ugovora. Tko je gospodin iz ovih crtica?
I na kraju još jedan razlog zašto Vam ne vjerujemo. Jer niste, osim nekoliko fraza, pokazali osnovno razumijevanje funkcioniranja sustava. Hoće li nam biti bolje nakon vašeg nasrtaja na radnike? Koji ste to problem riješili? Postat ćemo efikasniji? Da li smo se promijenili? Što je preduvjet promjena?
Da Vas gospodine Peričiću podučimo nekim osnovana upravljanja velikim poslovnim sustavima:
- Strukturne promjene su promjene pravca i/ili načina poslovanja.
- Da bi se veliki poslovni sustav mogao mijenjati, prvi i osnovni uvjet je da je sam sustav otvoren. Zatvoreni sustavi se ne mogu mijenjati.
- Osnova efikasnog djelovanja poslovnog sustava je cost-benefit odnos. Znači u sustav morate involvirati ekonomske kriterije.
Posebno Vas moramo upozoriti da nije dovoljno regulirati cost – troškove. Polazište je benefit – interes ili preciznije uloga koju želimo realizirati. Trošak proizlazi iz benefita, a ne obrnuto.
I još nešto: Uvjet uspješnih promjena na sustavima je sposobnost sagledavanja cjeline. Paušalna „rješenja“ u pravilu naprave više zla nego koristi. A paušalne procjene ćute se u svakoj Vašoj rečenici.
Gospodine Peričiću, želimo Vam uspješan rad, manje političkih intervjua a više struke, pogotovo ekonomske.
I nema potrebe da nas stalno prozivate kao glavne krivce i kočničare promjena. Od drveta ne vidite šumu.
S poštovanjem.
SPVH
Ovako je Darko govorio nekada (26. kolovoza 1999. „Slobodna Dalmacija“):
I ovako je Darko govorio nekada (“Vjesnik”: 23. 09. 2000.):
http://www.hsp1861.hr/vijesti/200923nm.htm
Ovako Darko govori danas (06. svibnja 2012. „Jutarnji list“):