Jedan hrvatski političar bahato je izjavio na najavu vala poskupljenja kako Hrvati trebaju manje telefonirati i „visiti“ na internetu pa će ih efekti porasta cijena zaobići. Lupio i ostao živ.
Ne podsjeća li nas to na ciničnu izjavu Marie Antoanete o gladnom puku koji nema ni za kruh i gladuje. „Nemaju za kruh, neka onda jedu kolače“, izjavila je.
Povijest civilizacija obiluje likovima vladara i političara svih mogućih „fela“. Ljudima su često vladali i bavili se politikom razne bitange, alkoholičari i narkomani, bolesnici, luđaci i ubojice, sadisti, lupeži, propalice najgore vrste, glupani i neznalice, probisvjeti… Ukratko, galerije likova s kojima čovjek ne bi volio ni sjesti i popiti kavu, a kamo li da nam sudbina o njima ovisi. Njihovi rezultati ostali su zabilježeni u povijesti . No, očito za nas povijest nije učiteljica života.
I jedan Krleža je lijepo u svojim dramama opisao Hrvate, hrvatsku politiku i „balkansku krčmu“. Čime smo zaslužili tu „balkansku krčmu“ koja je sinonim primitivizma, lopovluka, neznanja… ukratko svega najgoreg što krasi čovjeka.
Koji je to poriv da se svaki hrvatski političar laća bilo kojeg posla o kojem pojma nema?! Voditi promet, zdravstvo, mirovinsku reformu, upravljati podmornicom, izvesti operaciju mozga… čas posla! Oni su t: hrvatski političari. Oni znaju sve i mogu sve. „Malo“ su bahati, i misle samo na sebe i svoje interese, ali eto, nitko nije savršen. Supermen, Kapetan Amerika, James Bond… kaj god, mogu oni daleko bolje. Žele samo da im se dade što veća gomila para poreznih obveznika za čije trošenje ne moraju snositi nikakvu odgovornost.
Ah, da, skoro smo zaboravili! Ne vole da ih se kritizira. Na to su vrlo osjetljivi kao i na spominjanje odgovornosti, njihove, naravno. O tuđoj odgovornosti su uvijek spremni razgovarati.
Jedan rimski vlastodržac kako bi se se narugao političarima, na visoku političku dužnost senatora imenovao je svog konja Incitata. Dobro ste pročitali – konja! Izvori ne navode njegovu političku karijeru kao ni opredjeljenje (konja, op.a.), ali neslužbeno se tvrdi da nije donosio nikakve štetne političke odluke.
O tempora, o mores! (o vremena, o običaji) uzviknuo je Ciceron, a mi ćemo parafrazirati: O konji, o političari. Da li se vremena i mi mijenjamo, kako je mislio Ciceron, ili sve ostaje po starom sjaši Kurta da uzjaše Murta?