prosvjed03052012Jedan  hrvatski političar bahato  je  izjavio  na  najavu  vala  poskupljenja  kako  Hrvati  trebaju  manje   telefonirati  i  „visiti“  na  internetu  pa  će  ih  efekti   porasta  cijena   zaobići.   Lupio  i  ostao  živ.

Ne  podsjeća  li nas  to  na   ciničnu  izjavu  Marie  Antoanete  o  gladnom  puku  koji  nema   ni  za  kruh  i  gladuje.  „Nemaju  za  kruh,  neka   onda  jedu  kolače“, izjavila  je.

Povijest   civilizacija  obiluje  likovima  vladara  i  političara  svih  mogućih  „fela“.   Ljudima  su  često vladali   i  bavili se  politikom  razne  bitange,  alkoholičari  i  narkomani,  bolesnici,   luđaci  i  ubojice,  sadisti,  lupeži,  propalice  najgore  vrste,  glupani  i  neznalice,  probisvjeti… Ukratko,  galerije  likova  s  kojima   čovjek  ne  bi  volio  ni  sjesti  i  popiti  kavu,   a   kamo li  da  nam   sudbina o  njima  ovisi.  Njihovi  rezultati  ostali  su  zabilježeni  u  povijesti .  No,  očito  za  nas  povijest  nije  učiteljica  života.

I  jedan  Krleža  je  lijepo  u  svojim  dramama  opisao  Hrvate,  hrvatsku  politiku  i  „balkansku  krčmu“. Čime  smo  zaslužili  tu  „balkansku  krčmu“  koja   je  sinonim  primitivizma,  lopovluka, neznanja… ukratko  svega  najgoreg   što   krasi  čovjeka.

Koji  je to  poriv  da   se  svaki  hrvatski  političar  laća   bilo  kojeg  posla  o  kojem  pojma  nema?!  Voditi  promet,  zdravstvo, mirovinsku  reformu, upravljati podmornicom, izvesti operaciju  mozga… čas  posla!  Oni  su   t:  hrvatski  političari.  Oni  znaju  sve  i  mogu  sve.  „Malo“ su  bahati,   i  misle  samo na  sebe  i  svoje  interese,  ali  eto,  nitko  nije  savršen.  Supermen,  Kapetan   Amerika,   James Bond…  kaj  god, mogu   oni   daleko  bolje.   Žele   samo  da   im  se  dade  što  veća   gomila  para  poreznih  obveznika  za čije  trošenje  ne moraju   snositi  nikakvu  odgovornost.

Ah,  da,  skoro  smo  zaboravili!  Ne vole  da  ih  se  kritizira.   Na  to su  vrlo  osjetljivi  kao i  na  spominjanje  odgovornosti, njihove,  naravno. O  tuđoj  odgovornosti  su  uvijek  spremni  razgovarati.

Jedan  rimski  vlastodržac  kako bi  se  se  narugao  političarima,  na   visoku političku  dužnost   senatora  imenovao  je  svog  konja  Incitata. Dobro  ste  pročitali – konja!  Izvori  ne  navode  njegovu  političku  karijeru kao  ni  opredjeljenje (konja,  op.a.),  ali  neslužbeno  se  tvrdi  da  nije  donosio   nikakve  štetne političke  odluke.

O  tempora,  o  mores! (o  vremena, o  običaji)  uzviknuo  je  Ciceron,  a  mi  ćemo  parafrazirati: O konji,  o  političari.  Da  li  se vremena  i  mi  mijenjamo,  kako  je  mislio   Ciceron,  ili  sve  ostaje  po  starom  sjaši  Kurta  da  uzjaše  Murta?