Interesantna su razna „lupetanja“ o višku zaposlenih u HŽ Infri. Pritom se unaprijed donose gotovi zaključci i barata se sa brojkama po sistemu brojka je nepobitna istina. Baratanjem izmišljenih brojki dovode vas u situaciju da brojku morate pobijati sa drugom brojkom. Ukoliko ju nemate onaj tko je „ispucao“ najveću brojku obično je pobjednik.
Zgodna i za neupućene vrlo jeftina demagogija.
A sada da vidimo kako stvari stvarno stoje. Na jednostavnom modelu pokazati ćemo „tajnu“ računanja viška zaposlenih.
Za potpuno održavanje mreže pruga u Hrvatskoj potrebno nam je 1.000,00 kuna i 1.000 radnika. Pojednostavljeno na 1 kunu ide 1 radnik.
- Imamo 1.000,00 kuna i 1050 radnika……………………50 radnika je višak.
- Država nema 1.000,00 kuna već ima samo 600,00 kuna, dakle trebamo 600 radnika………………………………………………………. 450 radnika je višak.
- Država uopće nema za održavanje…………………….. svi radnici su višak.
Koji je zaključak?
Država mora kao poslodavac prvo jasno i glasno reći koliko ima novca i što može financirati. Pritom ne mislimo na danas-sutra već dugoročno. Što nas čeka?
- Koliko sredstava može osigurati za održavanje u idućem razdoblju. Veliki sustavi se ne rade ad hoc, od danas na sutra. Moramo jasno znati što nas čeka.
- Ista stvar je i sa izgradnjom i rekonstrukcijom mreže. Timovi za vođenje investicija ne stvaraju se preko noći. I jesu li oni višak ukoliko ne bude sredstava za investicije?
I još malo o plaćama i jeftinoj demagogiji o strukturi troška i učešću plaća. Ukoliko 80 % troška čine plaće moramo se zapitati slijedeće:
- Obično je zaključak da se radi o radno intenzivnoj djelatnosti što ne mora biti ni blizu istini. Zadržali smo svih 1000 radnika na održavanju i ne znamo što će država poduzeti glede održavanja.
- Ako idemo unaprijed – paušalno rezati troškove – čitaj otpuštati radnike moramo znati do kojeg nivoa – koliko je radnika višak. Prije reduciranja (čitaj: otpuštanja radnika) država se mora jasno očitati.
Koliki je višak radnika: 50, 450, 1050… Stručno to se kaže: ovisno o nivou služnosti sustava koji želimo postići ili održavati (to uključuje i investicije).
Toliko o struci i višku zaposlenih. I samozvanim „stručnjacima i menadžerima“.
Bit ću još izravniji i jednostavniji: Ako otvorim restoran i želim kuhati
50 obroka…………….. trebam 3 kuha
100 obroka…………… trebam 5 kuhara.
300 obroka…………. trebam 10 kuhara.
Zaključak:
Koliko posla kanim obaviti, toliko radnika trebam.
Isto važi i u obrnutom pravcu, kod smanjivanja posla. Da li sa 300 idem na 100 ili na 50?
Prilično jasno. Država treba reći broj obroka.
To je to.
Nikola B., ekonomski analitičar