sol i buraOrkanska bura na Kvarneru pored problema koje je prouzročila svojom silinom, pokazala je jadnost naše željeznice. U to vrijeme odnosno nevrijeme kada je željeznica bila jedina funkcionirajuća u kopnenom prometu, na scenu su stupili „stručnjaci“ zaduženi da upropaste i ovo malo dobrog imidža koji nam je preostao. Vjerojatno pod geslom zašto  bi mi radili kada sve ostalo stoji.

U ovoj priči započetoj 31. siječnja  2012. jačina bure raste i prelazi graničnu vrijednost od 80 km/h, a živa lagano klizi ispod 0°C. Vrijeme je za akciju. Kad eto ti čuda, strojovođa na manevarskoj lokomotivi iz samo njemu poznatih razloga ne želi odnosno odbija postupiti po propisanim odredbama operativnog plana. Smiješno bi bilo navoditi pravdanja i isprike, bitno je spomenuti da se u toj situaciji nije pristupilo rješavanju problema. Odbijanje rada od strane jednog radnika imalo je za posljedicu pokretanje lavine i otkazivanja četiri teška vlaka.

I danas, petnaest dana od kada je famozna bura prestala, a sunce ponovno obasjalo Bakarski zaljev vlakovi, iako spremni, stoje. Razlog je lako naći: uvijek postoji nekakav NEMA: nema ovog ili onog neman lok. A HŽ Cargo jedini trpi nenadoknadive štete, jer korisnike ne zanima zašto strojovođa odbija voziti vlak ili zašto prometnik vlakova nije dao polazak. Još tragičnija je činjenica da je do 15. veljače otkazano gotovo 250 redovitih teretnih vlakova, jer nema lokomotiva. Koja je to katastrofa o kojoj se glasno šuti. Činjenica je da vlakovi ne voze bez obzira puhala bura ili sunce sijalo. Svakome normalnom ostaje gorak okus u ustima od priče o povećanju prometa, o liberalizaciji, kao i od priče od jedina dva društva nastala podjelom jedinstvenih Hrvatskih željeznica koja posluju pozitivno, a što već nekoliko puta besramno ponavlja i podvaljuje izgubljeni sindikalni kolega.

Ostalo je u našem videu: