na peronu br 2 naslovnicaZa ovom će upravom hrvatskih željeznica malo tko pustiti suzu, a oni konačno odlaze i to u velikom stilu. Dobro, svojim nestašlucima i dalje povremeno zabavljaju javnost. Povod ovom tekstu proslava je organizirana 19. siječnja 2012. u Vinkovcima. Tog je dana obilježen završetak radova na projektu obnove magistralne pruge Vinkovci – Tovarnik – državna granica. Remont 33,5 kilometra pruge sufinancirana je iz pretpristupnog programa Europske Unije. Ovdje ćemo zanemariti određene nedostatke uočene prije preuzimanja, jer možda ovako svečana prilika nije vrijeme za sitne primjedbe. Dakle o obnovi pruge pričat ćemo negdje drugdje.

No, nešto drugo tu jednostavno vrišti do neba. Hrvatske željeznice između ostalog prevoze putnike. Premda statisitički, pretpostavljam, sve izgleda lijepo, putnika je iz godine u godinu sve manje.  Brzine vožnje vlakova iz godine u godinu se smanjuju, pa se tako najveća dopuštena brzina od Požege do Velike srozala na zapanjujućih 20 km/h. „Pa kaj, ukinut ćemo prugu“- veleumno će zaključiti naši „manageri“. Pruga od Zagreba do Vinkovaca jedna je od rijetkih na kojima se još koliko, toliko vozi prihvatljivom brzinom. Dobro, vrijeme vožnje je produljeno za skromnih sat vremena u odnosu na 1988. godinu, ali to su sitnice. Glavno je da imamo Hrvatsku.

I tako se 19. siječnja 2012. godine u Vinkovcima okupila upravljačka elita Hrvatskih željeznica. Bili su tu direktori svih željezničkih poduzeća, članovi uprava svih poduzeća, eminentni i brojni predstavnici našeg „public relationsa“… Oprostite ako smo koga ispustili, ali u toj gužvi lako se koga može previdjeti, ali vjerujte nije namjerno.

Prema Vinkovcima svakoga dana kreću brojni vlakovi. Zanimljivo, nitko, osim možda par „luzera“ (…nemojte se naći uvrijeđeni) nije toga jutra sjeo u vlak i lagano putovao prema istoku Hrvatske. Kako bi vožnja renoviranom prugom bila u stilu ovog stoljeća, tog se jutra (…pazite ovo), iz Zagreba prema Vinkovcima uputio novi elektromotorni vlak, ponos Hrvatskih željeznica. Taj vlak krenuo je na put potpuno prazan, a takav se i vratio. Nigdje nikoga.

I sada se vi sigurno pitate kako je krema hrvatskih željeznica doputovala u Vinkovce? Automobilima i to jedan po jedan, da ne bi bilo gužve. Svi su tako imali priliku vidjeti raskošni vozni park naših poduzeća. Dobro, bio je tu i novi elektromotorni vlak, ali što je to prema pedeset raskošnih limuzina.  Malo zabrinut po strani stajao je naš Matasić i mislio kako će sad rezultati ušteda biti par kuna manji, ali ipak ovo je posebna prilika i ne treba se gledati na sitnice.

I što reći za kraj, u trenucima kada se željezničari opraštaju od svoje elite? Ništa, najbolje je šutjeti, jer da su ostali – za dvije godine teško da bi bilo željeznice i željezničara. Ostali bi samo oni sa svojim automobilima.

I zato, pozdrav za kraj. Zbogom i ne osvrćite se za sobom. Odvezite se našim automobilima i ne vraćajte se više.

Privitak: Na peronu br 2