I ove godine organizirali smo tradicionalno hodočašće u Međugorje.  U dobroj atmosferi nas stotinjak u dva autobusa zaputili smo se 13.listopada oko 21:30 prema cilju. Uz prisjećanja na protekla hodočašća i razgovor s kolegama i dragim ljudima kojima je ovo jedna od prilika da se malo družimo i razmijenimo iskustva stigli smo na cilj oko 07:30 sati. Posebno nas je razveselila topla dobrodošlica našeg domaćina u Međugorju gosp. Šege, koji nas je primio u svoju kuću otvorenog srca i duše, što se moglo vidjeti iz svake njegove geste.

Što reći o Međugorju, a da nije već rečeno?  Kada vidite na jednom mjestu tisuće i tisuće hodočasnika iz cijelog svijeta koje je kao i nas vjera i nada dovela u Međugorje onda shvatite da ste točno na onome mjestu na kojem trebate biti.

Uz molitvu i obilazak svetih mjesta dva su dana prošla u trenu. Malo nas je iznenadio hladni vjetar na koji nismo bili spremni, ali što je malo vjetra naspram ispunjenog srca i okrijepljene duše.

U Nedjelju  16.listopada nakon svete Mise i doručka sjeli smo u autobuse i zaputili se u Dubrovnik. Taj svjetski i hrvatski biser zaista zaslužuje da ga se posjeti, kako svojom ljepotom tako i svojom bogatom poviješću. Uz  stručno vodstvo turističkih vodiča obišli smo grad  i upoznali njegove znamenitosti. U pamćenje se urezala rečenica jednog vodiča koji je rekao:“ Budimo ponosni na svoju bogatu  povijest i nemojmo dozvoliti da nas povijesti uče oni koji povijesti nemaju.“

Malo smrznuti, umorni ali prije svega zadovoljni doživljenim i viđenim u večernjim satima, krenuli smo prema Zagrebu. Povjerenik SPVH iz Ploča Zdravko Pijević  „presreo“ nas je u Pločama i opskrbio sendvičima i svježim mandarinama iz doline Neretve. U Zagreb smo stigli u ranim jutarnjim satima 17. listopada odakle smo krenuli svojim kućama uz želju da se ubrzo ponovno sastanemo na nekom novom putovanju.