1. Svako ljudsko društvo ako hoće da preživi i traje mora riješiti i rješavati izvjestan broj problema. Osnovni motivi koji pokreću kako pojedinca tako i grupu (društvenu skupinu) na aktivnosti u cilju nalaženja rješenja jesu nagon za fizičkim opstankom i nagon za sigurnošću….
Svaka društvena grupa koja posjeduje neka prava ili neki autoritet nastoji da ih poveća i rezervira za svoje potomstvo, a opire se strukturnim promjenama… Otpor promjenama uglavnom proizlazi iz emocionalne strane ljudske prirode…
2. Zašto neke probleme, posebno društvene, probleme koji se tiču svih nas često nismo u stanju jasno detektirati i prionuti rješavanju – postići konsenzus. O čemu se zapravo radi?
Kako bi što uspješnije rješavali probleme u društvu, ekonomska znanost pokušava dokučiti agregatno ekonomsko ponašanje i definirati ekonomske zakone, koji nisu ništa drugo nego ekonomske korelacije raznih čimbenika. Čovjek nije tek puki homo economicus, ponašanje homo sapiensa često se razlikuje od ponašanja homo economicusa(L.C.Thurov, Opasni tokovi razvoja ekonomske teorije). I sami čimbenici mijenjaju uloge, čime se automatski stvaraju novi odnosi, nove korelacije, a ekonomija može dati tek odgovore na dio pitanja. Također moramo znati da se u društvu odvijaju društveni procesi kojih su ekonomski procesi tek sastavnica. Kako bi dokučili društvene procese moramo dokučiti ukupno djelovanje čovjeka, zapravo moramo dokučiti sebe i vlastito djelovanje.
Pokušat ću najjednostavnije objasniti o čemu se radi, o povezanosti poslovnih idruštvenih procesa i prvenstveno njihovoj vremenskoj ne/usklađenosti. Evo konkretnog primjera:
Njemačke željeznice (DB) su n puta efikasnije od HŽ-a. To znači i da je svaki poslovni proces kao i svaki pojedini djelatnik DB n puta efikasniji. Što nam je cilj? Biti efikasan kao DB. Znači trebamo preći put iz točke A (u kojoj se nalazi HŽ) u točku N (u kojoj se nalazi DB). U čemu je „kvaka“? U tome da put do efikasnog poslovnog procesa zahtijeva društveni proces. Što je to?
Ako želimo postati liječnik ili inženjer, a imamo tek četiri razreda osnovne škole; što nam je činiti? Prvo, završiti osnovnu školu, drugo završiti srednju školu i treće diplomirati na odgovarajućem fakultetu. Znači put od točke A do točke N zahtijeva međufaze – zahtijeva društveni proces. U ovom slučaju društveni proces predstavlja stjecanje određenih znanja koja ne posjedujemo.
Znači, da bi jedan poslovni proces učinili efikasnim i konkurentnim trebamo prethodno savladati društveni proces koji zahtijeva usvajanja novih znanja, nove legislative, nove tehnologije… i što je najvažnije zahtijeva vrijeme.
Bit ću još jasniji: Ako želimo neki poslovni proces skratiti za recimo pola sata, potreban je društveni proces od možda 5 ili 10 godina. I još da naglasim nešto jako važno: ne možemo iz točke A u točku N doći, a da preskočimo međufaze – točke B, C, D…
To smo pokušali sa finskim pravosuđem, to pokušavamo sa bolonjskim sustavom obrazovanja… Ne možemo zaobići društvene procese.