Već sam naziv „ljudski resurs“ je naprosto ponižavajući. Čovjek nije ni sredstvo, a ni izvor. (fr. la ressource, sredstvo, izvor lat resurgere, izvirati). Čovjek je mnogo, mnogo više. Čovjek, to je njegova.svijest.
Traže se „ljudski resursi„ sa vizijama, znanjem nekoliko jezika, znanjem informatike, kreativci, skloni timskom radu, kolegijalni….
Da vidimo o čemu se zapravo suštinski radi ; što nam se pod pojmom ljudski resursi zapravo pokušava doslovce podvaliti. Idemo „ u bebu“ ili kako bi rekli latini in medias res
Krenimo redom:
- čovjek je djelatno biće, on radi i stvara,
- čovjekov rad, djelovanje definiramo odnosom koristi koju postižemo djelovanjem i potrebnog troška,
- taj odnos, odnos koristi i troška zovemo efikasnost,
- svako čovjekovo djelovanje realizira se kroz poslovni proces,
- poslovni proces definira ulogu čovjeka – pojedinca , definira potrebno znanje i naravno odgovornost .
Da rezimiram: efikasan poslovni sustav čine efikasni pojedinci. Osnovni preduvjet efikasnosti pojedinca je jasno definiran poslovni proces.
Suvremeni poslovni sustavi od pojedinca traže specijalistička znanja, radnu etiku i odgovornost. Sustavi ne počivaju na vizijama, misijama, kreativnostima… i drugim frazama, nego na jasno definiranim ulogama i konkretnom znanju.
Možete li zamisliti koliko je efikasniji švicarski strojovođa od hrvatskog, koliko je efikasniji liječnik u privatnoj klinici od bolničkog liječnika, radnik na održavanju cesta u njemačkoj… Mislite 10- 20% ili 10 puta? Zapravo to nas uopće ne zanima. Parametri efikasnosti nas ne zanimaju, kao ni poslovni procesi.
Zašto se u javnom sektoru ne bavimo poslovnim procesima, znači poslom, već smo se usredotočili na ljudske resurse. Odgovor je jednostavan: radi se o cementiranju neznanja, nestručnosti i ljudske gluposti te konačnom negiranju znanja i struke. Dovršava se proces „negativne selekcije kadrova“. Ne bavimo se upravljanjem poslovnih procesa već upravljanjem ljudima.
Kada neznalicu (zemljaka, rodijaka, podobnog) zaposlite da upravlja, budući isti nema pojma o poslu, ne može upravljati poslovnim procesom, ali može upravljati ljudima. I tako to krene. Definiramo „opća znanja“ koja nam omogućavaju zapošljavanje „svojih“, a u krajnjem slučaju zapošljavamo i mimo pravilnika. Bavimo se sami sobom, ljudima a za posao nas nije briga.
Švicarci se bave poslom i zato je njihov strojovođa efikasniji od našeg oko devet puta. Baš nas briga, mi smo puni ideja i vizija i nadasve kreativni.