Ideje prosvjetitelja 18 stoljeća ( Voltaire, Diderot, J.J. Rousseau, Adam Smith, Hume, Kant…) francuska revolucija svela je 1789. godine u tri riječi: sloboda, jednakost, bratstvo. Ovaj uzvišeni duhovni moto ću malo „prizemniti“ i pokušati slobodu objasniti kako je gleda ekonomista. Koliko smo slobodni ili bolje rečeno koliko smo ekonomski suvereni.
Sloboda je najjednostavnije rečeno mogućnost izbora. Kada smo u zatvoru ili u lancima nismo slobodni. A koliko smo ekonomski slobodni?
Ako imam plaću od 3 000 kuna moja sloboda, mogućnost izbora kreće se u gabaritima moje plaće koja iznosi 3 000 kuna. Plaća od 10 000 kuna mi višestruko povećava mogućnost izbora – slobodu.
Da pojasnim: gladan sam i u džepu imam 30 kuna moj izbor – moja sloboda kreće se na relaciji sendviča ili ćevapa . Ako sam gladan a u džepu imam 1 000 kuna moja sloboda – izbor kreće se u rasponu od sendviča do janjetine i škampa.
Trebam li uopće zaključiti da biti siromašan bitno ograničava mogućnost izbora – znači i slobodu. Eto, između ostalog zato i volimo novce, volimo biti bogati.
Za one koji su čitali Alana Forda i Grupu TNT da se podsjetimo na Grunfa koji je jednostavno rekao bolje je biti bogat nego ne biti.
Nije gotovo, ima još. Sada ću malo o MMF-u i kriterijima iz Maachtrichta. Upozoravani smo godinama da ne trošimo iznad svojih mogućnosti, na što se naravno nismo obazirali. Pogledajmo sada gdje smo i što nas čeka.
Ako imam plaću 10 000 kuna i nemam kredita……. „slobodan“ sam za 10 000 kuna.
Ako imam plaću 10 000 kuna i ratu kredita od 2 000 kuna “slobodan” sam 8 000 kuna.
Svaka rata kredita mi umanjuje „slobodu“ ili ekonomski suverenitet. Ograničava mi slobodu upravljanja „mojim“ novcem. I naš BDP praktički je svake godine manji za iznos vanjskog duga. Na to smo upozoravani Imati veliki vanjski dug čija otplata se proteže na dugi niz godina u korelaciji je sa mogućnošću dugotrajnog siromaštva.
I sada na vrata kuca MMF i upozorava nas da to tako više neće ići; da još uvijek trošimo više nego što zaradimo i da nam se dug svakodnevno povećava. A mi se ne želimo suočiti sa stvarnošću; da nam se mogućnost izbora – sloboda sve više sužava i da postajemo sve siromašniji. I da je to trajno stanje. Kao što su i dugovi koji neće nestati preko noći.