Svjedoci smo kako su ovih dana ulice i trgovi postali okupljališta nezadovoljnih građana. Egzistencijalni problemi zahtijevaju brza rješenja, a političari, ni oni na vlasti kao ni oni u oporbi, nisu dorasli novonastaloj situaciji. Ne samo da nisu u stanju rješavati posljedice, već, što je vrlo zabrinjavajuće, ne znaju uzroke problema .
Najinteresantnije u svemu tome je nezadovoljstvo masa koje zapravo iskaljuje srdžbu i nezadovoljstvo prema političarima, a da nisu ni svjesni da protestiraju protiv sebe samih. U Hrvatskoj ne postoji nikakva kriza morala. Sustigle su nas posljedice naše etike – našeg dugogodišnjeg ponašanja – odnosa prema radu, znanju, odgovornostima… I sada sve svaljujemo na nekolicinu pojedinaca – političara.
Uznemirene mase traže poštene, mlade, sposobne političare. Odgovorno tvrdim slijedeće:
NE ŽELIM POŠTENOG, MLADOG, SPOSOBNOG POLITIČARA
Vjerujte, takvi će nas uvaliti u još veće probleme. Kada sam išao na operaciju srca nisam tražio ni mladog, ni sposobnog, ni poštenog kirurga. Tražio sam odličnog kirurga koji zna operirati. Ni kruh ne kupujem kod mladog, poštenog i sposobnog pekara. Kupujem dobar kruh i ne zanima me tko ga peče. Sjetite se sentence put do pakla popločen je najboljim namjerama.
Što zapravo Hrvatska treba?
Politika nije ništa drugo nego upravljanje društvom. I kao i svako upravljanje zahtijeva znanje o onomu što je predmet upravljanja. Kako je ekonomska uloga države tek jedna od njenih uloga potrebno je za bavljenje politikom imati društvena znanja, znanja društvenog inžinjeringa – znanja o pravcima i načinima kretanja društvenih procesa. I upravljanjima – usmjeravanju tih procesa, čega je pak preduvjet jasno definiranje društvenih interesa.
Da skratim priču. Osnova svakog ljudskog djelovanja, pa tako i politike je znanje – possimus quantum scimus (možemo koliko znamo). Politika je posao, posao kojeg obavljanje pretpostavlja određena znanja. Potrebni su nam ljudi koji Z N A J U i, naravno, mehanizam kontrole. To je ujedno i pojednostavljena definicija demokracije: birati najbolje i kontrolirati ih. Da bi to postigli moramo imati kriterije. Kriteriji su pak stvar etike. I tu nam je krug zatvoren.
I nemojmo se samozavaravati da će nas nekoliko „investicijskih projekata“, izmjena poreznih stopa ili nekolicina „poštenih, mladih i sposobnih“ političara izbaviti iz tog kruga. Potrebno je mnogo, mnogo više. Potrebno je za početak znanje. Koje nemamo. Kao ni etiku.