Nullus effectus sine causa – nema posljedice bez uzroka. Godinama se zadužujemo i prodajemo obiteljsko srebro, znanje i struku podređujemo nećacima i podobnima, prodajemo ispite i diplome, ne poštujemo osnovne kulturno – civilizacijske norme i držimo se svojih atavističko – diluvijalnih običaja… Pritom su nam osnovni modus vivendi i modus operandi (način života i rada) snađi se, tko nije za sebe nije ni za drugoga, tko je jamio jamio…
To je naša etika, naš način ponašanja i sada kada takvo ponašanje, bolje rečeno posljedice takvog ponašanja dolazi na naplatu čudimo se ko picek glisti. I ne razumijemo ili naprosto ne želimo razumijeti o čemu se radi.
A zapravo radi se o nama.
Ne radi se o nikakvoj krizi morala kao ni o dvostrukom moralu. Desetljećima se svi tako ponašamo i rado bi se tako ponašali i dalje kada bi nam svjetske financijske organizacije i dalje davale kredite ili kada bi mogli i imali još nešto za prodati.
Navikli smo živjeti ne cijeneći ni rad ni znanje i bez ikakve odgovornosti. Naprosto ignoramus et ignorabimus, ne znamo i nećemo (ne želimo) znati o čemu se radi.
O nama samima.
Qualis rex, talis grex ili još bolje asinus asinum fricat, kakav vođa takvo stado (svoj k svome).
Da pojasnim: biramo predstavnike – političare, na svoju sliku i priliku, i od njih očekujemo da nam osiguraju daljnji život bez rada, znanja i odgovornosti. Kandidati – političari koji govore ono što ne želimo ćuti naprosto ne prolaze, ne biramo ih.
Čekamo vođu, lidera koji će nas spasiti, a mi ćemo i dalje živjeti na stari način ne mijenjajući se.
Da se podsjetimo na još jednu sentencu similis simili gaude – sličan se sličnom raduje. Zar stvarno imamo tako kratko pamćenje da zaboravljamo kako smo se odnosili prema Pogoreliću, Đikiću, Radmanu, Matvejeviću, Krleži… znanstvenim i kulturnim velikanima koje smo naprosto izbacivali iz svoje sredine. Narušavali su i narušavaju našu idilu neznanja i primitivizma, kvare nam sliku o nama samima.
Lijepo je Krleža rekao u krdu smrdi, ali je toplo.