Similis simili gaudet, sličan se sličnom raduje.
Ako želim igrati tenis, otići ću ga igrati u teniski klub. Isto važi za kuglanje, bridž, jedrenje, šah… Sto ljudi, sto ćudi. Naprosto smo različiti ili kako se kolokvijalno kaže: ima nas svakakvih. Netko zna matematiku, netko ne, ima ih koji vole kemiju , drugi obožavaju poeziju, neki vole pivo drugi piju samo vodu ili sokove, ima nas visokih i niskih, debelih i mršavih, pametnih i manje pametnih, marljivih kao i sklonih neradu, vjernika i ateista, poštenih i nepoštenih…
Imamo pravo na različitost i nismo svi jednaki kako nam se često pokušava imputirati.
Ta različitost čini strukture društva, čini društvene skupine – ljude – sa istim ili sličnim karakteristikama. Ponavljam: svatko ima pravo na različitost i nismo svi jednaki.
Ako ja znam matematiku i imam pet iz matematike, a drugi ima jedinicu, evo razlike. Jedinica iz matematike nas diskvalificira, ne ispunjavamo kriterije iz matematike.
Jedan švicarac je prije nekoliko godina opisujući nas hrvate konstatirao: čudan ste vi narod, i kod nas ima lopova, ali kada ga uhvatimo strpamo ga u zatvor, ekonomiju nam vode ekonomisti, a ne liječnici, a nije mi poznato da su kod nas konobari postali generali…
Htio je reći da u civiliziranim državama postoje kriteriji koji se poštuju i na temelju kojih država funkcionira. Nismo svi jednaki, netko zna matematiku, a netko ne.
A sada da stvari pojasnim „do boli“. Radi se o ološu, šljamu, ljudskom otpadu najgore vrste. Imate pravo imati jedan iz matematike, ali se nemate pravo baviti matematikom. Imate pravo biti kukavica i za vrijeme rata pobjeći u Njemačku., ali nemate pravo tvrditi da ste dragovoljac. Ako ste liječnik, veterinar… ne možete tvrditi da ste ekonomski ekspert. To je stvar etike. Etika jasno razlikuje ološ i šljam od časnih i poštenih ljudi.
Budućnost društva ne možemo temeljiti na lažima, na ološu koji ne zna matematiku, a bavi se „matematikom“; u cestama, prosvjeti, ministarstvima , upravi, javnim poduzećima, HŽ-u…
Rezultate znanje „matematike“ takvog ološa vidjeli smo i viđamo na Kornatima, u Kaštelima, poginulim na cestama… korupciji i kriminalu, stanju društva…
Na žalost, to još nije najgore. Kako bi prikrili svoje „znanje iz matematike“ okružuju se sličnima sebi similis simili gaudet, pomno pazeći da ni trunčice znanja ne prodre u njihovo okruženje.
Znanje, struka ih razobličava i jasno ukazuje tko su i što su.
Znanje, struka? „Apage, Deus!“ Sačuvaj, Bože!
p.s. posvećeno Njima (ali i otkrivaču tople vode, kotača, atoma, gravitacije i sl.)