Zamislimo četiri pizzerije od kojih jedna radi dobro dok su ostale u gubicima. Ako želimo riješiti problem, vjerovali ili ne, nije nam potrebno mnogo ekonomskog znanja.
Napravimo takozvanu „benč“ analizu . Usporednu analizu. Posjetimo sve četiri pizzerije i vidimo o čemu se radi. Sporoj posluzi, razlici u cijeni, prljavom WC-u, lošoj pizi….. Jednostavno, definiramo probleme.
Ako godinama radimo lošu pizzu sami smo za to krivi. I nemojmo okrivljavati svjetsko kretanje cijena brašna ili političku situaciju u Egiptu. To je kao kad izgubimo nogometnu utakmicu pa kažemo da je padala kiša. Kiša je padala i protivniku.
Zašto mi u Hrvatskoj ne cijenimo uspješne i ne želimo učiti od njih. Desetak godina jedna pizzerija uspješno posluje i nikada nam nije palo na pamet da vidimo kako rade i da nešto naučimo ili ih jednostavno prekopiramo. Ili barem da ih pitamo za savjet.
I kada sve upropastimo, a imali smo dovoljno vremena da naučimo napraviti pizzu, onda nam je kriv svatko drugi samo ne mi. I onda rješenja tražimo u raznim mutnim privatizacijama kojima pokušavamo prikriti svu svoju nemoć, neznanje i prljave rabote.
Pri tom su nam svi drugi krivi, a mi se uvjeravamo kako su nam pizze dobre, ali ih svijet ne voli jesti. Jesmo li uopće svjesni da ćemo na kraju sve pizze morati pojesti sami? I da će nas boljeti želudac od loših pizza?
Posjetitelji naše internet stranice zaslužuju odgovor, što se to sa pizzerijama dogodilo? Jednostavno, u jednoj pizzeriji se upravljalo, dok se u ostalim pizzerijama vladalo. U onoj uspješnoj upravljalo se po pravilima struke, a u drugima su vladali privatni interesi koje naivni nazivaju još i politika. Ne radi se ni o kakvoj politici. Stvari treba nazvati pravim imenom – neznanje i pljačka. Kuda vladanje(=neznanje i pljačka) vodi vidjeli smo na primjerima Podravke, HAC-a, HŽ-a , HEP-a…
Ovo ću ponoviti i milijun puta ako treba. Upravljanje se bazira na znanju i struci, kontroli i kritici te odgovornosti. Vladanje se bazira na zloupotrebi moći u cilju realizacije privatnih interesa. Kako rezultati vladanja kad tad izbiju na vidjelo, prvo što treba napraviti je pronaći adekvatne „krivce“. Vladanje podrazumijeva „Pedra“ koji se servira masama. Moramo imati neprijatelja.
Želite stručno? To se zove manipuliranje masama ili formiranje kolektivne svijesti. Serviranje „istina“. Suština manipuliranja masama je prikrivanje vlastitih „marifetluka“, te odgovornost za posljedice prebaciti na druge. Na unutrašnjeg i/ili vanjskog neprijatelja. Za lošu brodogradnju, pardon, za loše pizze kriva je EU.
A mi lijepo možemo nastaviti po starom. Vladati, a ne upravljati.