mišljenja smo da ovaj tekst treba još jednom ponuditi posjetiteljima naše stranice na čitanje:
Kriza je momentalno najaktualnija tema u Hrvatskoj. Kriza je da ponovim gomila problema koji nam počinju ugrožavati golu egzistenciju. Pritom ekonomisti – analitičari svojim ograničenim znanjem sagledavaju samo ekonomsku stranu problema, prvenstveno makroekonomsku.
To je kao ona priča o tri slijepca koji su pipali slona; jedan je opipao rep, drugi surlu, a treći nogu.
Moramo zapravo sve „opipati“.
Hrvatska je suočena sa tri nivoa problema:
1. problemi mikroekonomije. To su problemi efikasnosti administracije i javnih službi -institucionalnih sustava. Ključ rješavanja leži u jasnom definiranju poslovnih procesa, normiranju istih i jasnoj ulozi pojedinca u poslovnom procesu, što je polazište odgovornosti.
2. problemi makroekonomije. Tu imamo dva ključna problema i to prvo problem preraspodjele (new deal) i drugo, monetarne probleme – osiguranje dovoljne količine novca za privredno djelovanje,
3. društveno -ekonomske probleme. Probleme društvenih skupina koje su nosioci društveno- ekonomskih zbivanja u Hrvatskoj.
Pa, da pojasnim u čemu je „štos“.
Bio jednom jedan uspješan i bogati obrtnik. I imao tri sina Štefa, Peru i Jožu.
Štef je volio žene, Pero je volio kocku, a Joža je volio piće. Zajedničko im je bilo da nisu bili skloni radu i voljeli su trošiti novce. Umre otac i sinovi naslijede očev „biznis“. Trebam li nastaviti?
I što sad? Kakav imamo problem? Ekonomski ili društveni?
Gospodo, to nije ekonomski problem, to je prvenstveno društveni problem koji ima ekonomsku konotaciju. Zašto? Zato jer se ne može riješiti klasičnim ekonomskim mjerama. Ako ste lijeni, glupi, skloni lopovluku, amoralni… To su društvene karakteristike. Riječ je o društvenoj etici.
Nema dalje, dragi posjetitelji naše stranice sami izvucite zaključke.