Priča prva: o ustavu

 

Jedna od osnovnih karakteristika svake države je teritorijalna cjelovitost. Svaka država štiti svoj teritorij, a svako otuđivanje ili je čin neprijateljske agresije ili veleizdaje. Štiti se svaki pedalj teritorija, a navedena načela zidaju se i u najznačajniji pravni akt države-ustav.

Istovremeno, rasprodaja u bescjenje državne imovine koju su stvarale generacije obavlja se pod krinkom privatizacije, javno-privatnog partnerstva, koncesija, razvojnih projekata…

 

Priča druga: o računovodstvu

 

Svatko tko posjeduje imalo znanja o ekonomiji trebao bi znati da računovodstvo bilježi poslovne događaje. Što i kako smo radili (financijski) i koji su nam konačni efekti djelovanja. To uočavamo kroz dva ključna materijala: 1. bilancu uspjeha i 2. bilancu stanja (nije važan oblik ni naziv).

Bilanca uspjeha prikazuje razliku prihoda i troškova i izražava se kroz dobit. Bilanca stanja prikazuje kretanje imovine poduzeća. Ekonomisti još kažu kretanje supstance. Ako smo poslovali pozitivno imovina nam se povećava – raste. Ukoliko smo poslovali negativno tu negativnu razliku nadoknađujemo na teret imovine. Ekonomisti kažu jedemo vlastitu supstancu. Poduzeće se naprosto „topi”.

Tehnički, poduzeće rasprodaje imovinu, zadužuje se sve više i više…

Raznim računovodstvenim tehnikama i financijskim izvještajima poslovna neefikasnost se može učiniti netransparentnom i nejasnom nestručnjacima.

Na nivou države ne postoji bilanca stanja, a rasprodaja imovine i krediti se prikazuju kao prihod te daju lažnu sliku BDP-a i bilance uspjeha – rast.

 

Priča treća: o djeci

 

Umre imućni gazda i ostavi sinovima oranice, pašnjake, stoku, gostionice, mesnice, kuće… Kako sinovi nisu imali, blago rečeno, poduzetničkih ambicija, već su stremili hedonističkim aspektima života, imovina se pomalo rasprodavala, dugovi su rasli, a posao (gostionica i mesnica) je poslovao sa gubicima. Svojoj djeci ostavili su dugove, nešto neplodnog zemljišta, stare i neodržavane kuće, posao sa gubicima. Ukratko, uz dugove ostala je bezvrijedna imovina i loše vođeni poslovi.

 

Kada želite podvući jasnu distinkciju između fikcije i zbilje obično se naglasi: ova priča nema veze sa stvarnim događajima, a imena i likovi su izmišljeni.

Na čitatelju je da sam izvuče zaključke.