Zamislimo da igramo belot – popularnu igru koja se najčešće igra u parovima (4 igrača) i da svaki igrač igra po svojim pravilima ne obazirući se na suigrače. Ili da igramo nogometnu utakmicu, a da svatko igra „svoju igru” i da čak nismo ni odredili koliko će utakmica trajati.

Ako smatramo da su primjeri nevjerojatni osvrnimo se na izbor udžbenika u školama. Ako ni to nije dovoljno pogledajmo raznolikost opreme u prometnim sustavima, različite sudske presude (sudska praksa) za istu predmete, ponašanje šalterskih službenika, diskreciono pravo odluke…

Da ne duljim, riječ je o KAOSU. Mi smo kaos i anarhiju proglasili kreativnošću pojedinca i demokratskim pravima. Kod nas je pravilo da svatko radi tko šta hoće i da pritom za ništa ne odgovara. Svaki pokušaj uvođenja reda nazivamo diktaturom, centralizacijom, kršenjem ljudskih prava, gušenjem sloboda i slično.

Osnova svakog društva su institucije, a osnova institucija su NORME-PRAVILA. Ozbiljnost normi razumjeli su još pećinski ljudi (bez obzira koje „vrste”). Imali su norme -običaje, a najznačajnije i najvažnije norme štitili su TABUIMA čije kršenje je u pravilu najoštrije sankcionirano.

Još je pračovjek razumio da u društvu ne može svatko raditi tko šta hoće.

A sada da to malo pokušamo prevesti na stručan jezik. Osnova efikasnog poslovnog sustava je efikasan pojedinac koji poslovne procese obnaša u skladu zadanih normi. To se postiže profesionalizacijom i deprivatizacijom sustava. Ergo, biramo najbolje i kontroliramo ih. Pritom svaki pojedinac odgovara za svoje postupke.

Zapravo je sve vrlo jednostavno…