Ova tema je prvenstveno etičko pitanje. U svakom društvu postoje takozvani marginalci, osobe koje se iz više razloga ne uklapaju u društvene norme ponašanja. To su prostitutke, lupeži, prevaranti….. ali i svi oni koji su hendikepirani i prisiljeni mimo dogovorenih normi tražiti i nalaziti vlastite društvene pravce gole egzistencije.

Svako društvo funkcionira putem dogovorenih obrazaca ponašanja.

Čovjek je stvarao i donosio pravila, norme i institucije koje su omogućavale zajednički suživot od prvobitne zajednice i plemena do nacija.

U čovjeka instinkti ne određuju kao u životinje pojedinačno utvrđene oblike ponašanja. (način djelovanja op. NB) Umjesto toga svaka kultura iz mnoštva mogućih ljudskih ponašanja uzima određene varijante i uzdiže ih u društveno sankcionirane obrasce ponašanja, obvezujuće za sve članove skupine. ( A. Gahlen, Čovjek i institucije)

U društvima egzistiraju dvije kategorije normi:

a) obvezne norme za sve članove društva; to je legislativa (zakoni, pravilnici…) i

b) preuzete, dogovorene norme; norme koje važe za uži broj članova zajednice ili kojima se reguliraju neki ugovorni odnosi pojedinaca. Svaka obveza definirana je normom, preuzimanjem obveza preuzimamo i norme – kolektivni ugovori, poslovni ugovori, etički kodeks….

Svi moramo plaćati porez, poštivati brzine na cestama, ne smijemo krasti, švercati drogu….

Osim tih normi pojedinci, uže društvene skupine i interesne grupe posebnim normama reguliraju međusobne odnose. To su dobrovoljne norme (dobrovoljno ih prihvaćamo) ali i obvezujuće. Kada smo ih prihvatili moramo ih se pridržavati.

Osobe koje ne poštuju zakonske norme ponašanja su u pravilu kao prekršitelji ili kriminalci, ovisno o stupnju kršenja norme.

Osobe koje svjesno krše norme (a time i obveze) postignute dogovorom želeći time naštetiti drugome su naprosto prevaranti. To su ljudi bez etike i zapadna civilizacija ih još i naziva ološem, šljamom, bijelim smećem…

Mi nećemo ići tako daleko i nazvat ćemo ih jednostavno varalicama ili prevarantima. Civilizirana društva takve neetičke osobe nastoje eliminirati iz javnog i poslovnog okruženja, a i mi bi se trebali zapitati da li je takvim osobama mjesto u političkom i poslovnom okruženju.

U suštini neka velika razlika između kriminalaca i prevaranata i ne postoji. Obje kategorije se ne pridržavaju normi nauštrb drugih, a u cilju vlastitih interesa.

Mogu li takve osobe, osobe koje se ne pridržavaju normi biti članovi uprava državnih poduzeća.

Možemo li sa kriminalcima i prevarantima graditi budućnost?